U Alkarskim dvorima prva ‘Sinjsko-poljička večer’

U organizaciji Viteškog alkarskog društva, Društva Poljičana Sveti Jure Priko i Turističke zajednice grada Sinja ovoga četvrtka 11. travnja će se u Alkarskim dvorima s početkom u 19 sati održati Sinjsko-poljička večer. Jedan od začetnika ideje o susretu cetinskog i poljičkog kraja je don Josip Dukić, koji je gostujući u programu Hit radija uvodno kazao:

‘Riječ je o jedinstvenoj manifestaciji u kojoj nastojimo povezati prostor od izvora do ušća Cetine. Kao što nam je poznato, to su različiti prostori, kulturno, povijesno i administrativno, ali ono što nas povezuje, to je rijeka Cetina.’

Namjera organizatora je skupiti na jedno mjesto i predstaviti ono najvrjednije što cetinski i poljički kraj baštine iz zajedničke povijesti, te folklora, tradicije i gastronomije.

U prvom dijelu susreta koji je vezan za povijest bit će održana dva kratka predavanja. Povjesničar Tvrtko Roguljić će u svom izlaganju naglasiti doprinos Poljičana u prvoj važnoj bitki pod Sinjem, u kojoj je 1687. Sinj oslobođen od Turaka. Drugo je predavanje don Josipa Dukića, a vezano je za 19. stoljeće u Cetinskoj krajini:

‘Ove godine slavimo i obljetnicu osnutka Cetinskog dekanata koji je osnovan 1834. godine, prije 190 godina. Moj predak don Nikola Dukić je sastavio vizitaciju ‘Od izvora do ušća Cetine’ i namjera mi je predstaviti taj važan i vrijedan dokument, na poseban način pod vidom povezanosti Poljica i cetinskog kraja jer u toj prvoj podjeli Cetinskog dekanata cijela Gornja Poljica su pripadala Cetinskom dekanatu.’

Nakon predavanja uslijedit će tradicijsko-folklorni dio, najavio je Dukić:

‘Sudjeluje nekoliko udruga i nekoliko pojedinaca, svakako ističem Kulturno-umjetničku udrugu Gata, našu Udrugu za očuvanje baštine cetinskog kraja, URIG iz Otoka, Pučke pjevače iz Tugara i nakon toga nekoliko pojedinaca s raznim zanatima, te druge izvođače.’

Treći dio večeri bit će posvećen gastronomiji, uz razne specijalitete:

‘Poljičani će nam donijeti soparnik, vino, Cetinjani će uzvratiti svojom ponudom, tako da ćemo druženje završiti uz jelo i piće.’

Bez obzira na sve razlike – povijesne, administrative i mentalitetne – ono što nas povezuje, što nas je oblikovalo, što nam je dalo pečat je rijeka Cetina, naglašava Dukić:

‘Duhovno smo sada postali svjesniji da je ono što je bilo fragmentarno moramo doživljavati kao jedinstveni prostor. Nadam se da ćemo ovakva druženja raditi i ubuduće, tu nam nedostaje još i Vrlika, vrlički prostor, da zaokružimo taj jedinstveni prostor kojemu je pečat od izvora do ušća dala rijeka Cetina.’