Fra Jozo Župić: Uz svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove

Foto: Fra Jozo Župić

Danas slavimo Tijelovo – blagdan vjere, poštovanja i tradicije, duboko ukorijenjen u hrvatski narod.

Premda se otajstvo Euharistije svakodnevno slavi u svakoj misi, Tijelovo je poseban dan kada se to otajstvo na poseban način stavlja u središte pažnje, i to izvan crkvenih zidova – javno, kroz svečane procesije, molitvu i klanjanje.

Tim povodom, fra Jozo Župić poslao nam je prigodni tekst kojeg prenosimo u cijelosti:

‘Nisam u Sinju. Udaljen sam kilometrima od njega. Ali, u mislima sam sasvim blizu Sinju i njegovim stanovnicima. Danas na poseban način, jer zajedno sa Sinjanima, s vjernicima u njemu, slavim blagdan Tijelovo.

U molitvi povezan s njima klanjam se Bogu, ocu svih ljudi, koji je po svome Sinu Isusu Kristu pohodio našu zemlju, naš planet i ostao s nama u prilikama kruha i vina, koji po pretvorbi u svetoj misi postaju za nas tijelo i krv Kristova.

Primajući njegovo tijelo, u nas ulazi Božja ljubav, njegova dobrota, milosrđe, njegova smrt na križu, ali i njegovo slavno uskrsnuće. On nas čisti od naših grijeha po svetoj pričesti i vraća nam dostojanstvo djece Božje koja mu zahvaljuju u pjesmi i molitvi, u procesiji ulicama Grada Sinja i to veliko mnoštvo vjernika zamolit će njegov blagoslov na četiri postaje: kod Alkarskog trkališta, kod suda, kod Muzeja Cetinske krajine i u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske.

Sve nam to govori, da Isus želi biti prisutan u našim mislima i razgovorima, u kućama i stanovima, u uredima i kafićima, na putovima i u šumama.

Danas je dakle dan, da vidimo u kakvoj prisutnosti mi živimo. Dan koji nas potiče da izujemo češće naše cipele kao Mojsije kod gorućeg grma i da se češće klanjamo pred Presvetim.

Djeca u bjelini, starice s prozora, bacat će latice cvijeća i time dočarati da je Isusov put i naš put, protkan ne samo trnjem, nego i ljepotom života koji nam je zasjao u tijelu Isusa Krista.

On je u tijelu činio dobro gdje je god stigao. On to i danas želi, činiti dobro po nama koji smo još u tijelu, i hrabri nas da izdržimo, i njegovim blagoslovom ostavimo božanski trag u ovome svijetu kao što ga je i on ostavio nama.

Zato molimo: vječni Oče, skrušena te srca molimo da primiš naše molitve i u nama probudiš neizmjernu zahvalnost za otajstvo nebeske hrane koja nas spašava i vodi u vječnost. Amen.

Fra Jozo Župić’