Fra Jozo Župić: Božić pokreće

Tekst i foto: fra Jozo Župić

Božić pokreće ljude. Najprije su Marija i Josip u pokretu. Carska naredba prisiljava ih na putovanje prema Betlehemu, tako nam priča sv. Luka. Nitko se ne obazire na Marijinu trudnoću. Kad su oboje došli u Betlehem, preostala im je samo štala, “jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.” U štali dolazi dijete na svijet. To nije tako romantično, kako mi to često predstavljamo u našim jaslicama, po našim domovima. U štali je hladno i prljavo. Ne možemo predstaviti što je Marija u tom času proživjela. Ipak Marija donosi dijete na svijet. Novorođeni će biti povijen i položen u jasle. Za Mariju i Josipa to je iskustvo najveće ugroze i izručenosti života.

Božić pokreće ljude. Pastiri na betlehemskom polju prilagodili su se mirnoj noći. Najednom nestade mraka. Pojavi se svjetlo. “Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja.” Za nas koji znademo tu priču, nastup anđela je nešto lijepo, ali se pastiri silno prestrašiše. Ipak, nije ostalo sve kod straha. Anđeo donosi radosnu vijest. “Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist Gospodin.” Nestade grča kod pastira. Oni su u pokretu. Zahvaćeni od poruke i silne nebeske vojske, pođoše do Betlehema pogledati što se dogodilo, “događaj koji je Gospodin obznanio”.
“Pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.” Kad su sve to vidjeli počeli su pripovijedati o djetetu. Tako su pastiri prvi glasnici Kristove poruke. Oni su evanđelisti prvoga časa koje je Božić pokrenuo.

Božić pokreće ljude, ali ne samo ljude, također i anđeli na nebu su u pokretu. Najprije samo jedan anđeo koji je s neba sišao nad betlehemsko polje i koji je rekao pastirima: “Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!” Tada će se anđelu pridružiti silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: “Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!”

Božić pokreće ljude. Božić osobito pokreće Mariju. O čemu su pastiri pričali? Sigurno o anđelima na polju i njihovoj čudesnoj poruci. A o Mariji se kaže da je u sebi “pohranjivala sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.” Marija je dakle spremna slušati, pažljiva je iako iza sebe ima teške okolnosti, ona je otvorena za to što pastiri pričaju. Njeno srce je zahvaćeno i ispunjeno. Prijemljiva je za čudo svete noći, za ljubav usred hladnoće i mraka. Možda se sjeća hvalospjeva Veliča koje je ispjevala nakon anđelova naviještenja rođenja: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju:” Mlada Marija vidi sebe prihvaćenom od Boga i uvažava, da joj je Svesilni učinio velika djela (Lk 1,49). Ona zna i osjeća: Bog je dobrohotan i milosrdan, u rasipnoj ljubavi i dobroti s nama ljudima, Bog ne želi našu bol, nego našu sreću.

Na Božić se ne pokreću samo ljudi i anđeli, također i riječi i srca su u pokretu. Na Božić se širi vlastita ljepota. Na rubu tadašnje civilizacije, kod židovskog naroda, koji je osramoćen od rimske okupacijske vlasti, usred bijede štale i siromašnih pastira kao svjedoka počinje jedan novi svijet rođenjem božanskog djeteta. U ranjivosti i krhkosti novorođenoga sjaji drugi svijet, na koji ljudi čekaju, svijet bez rata i mržnje, svijet bez gladi i tlačenja, svijet u kojem će djeca zaštićena postati veliki. Sve to sjaji u betlehemskoj štali, sasvim nježno i oprezno, vrlo neznatno i u svakom pogledu ugroženo. Marijino srce je dirnuto od svega toga i to nju mijenja. I pastiri su u pokretu.

Božić pokreće ljude. I mi idemo na misu Ponoćku. Pokrećemo se. Već tjednima smo na putu. Briga oko darova i što sve treba pripremiti za Božić. U crkvi našega krštenja, naših uspomena zahvaća nas Božić koji nas pokreće. Zajedno s pastirima dolazimo da se prisjetimo povijesti Spasiteljeva rođenja. Zajedno s pastirima idemo do Betlehema da vidimo dijete povijeno i položeno u jasle. Slušamo pjev anđela i u pjesmi se pridružujemo njima:

“U ponoć se Bog rodi,
nebo, zemlju prosvijetli,
ko u podne svjetlo bî,
svetom djevom Marijom.

Teb` Isuse, hvalimo
sveto Trojstvo slavimo
Majku tvoju častimo
svetu djevu Mariju.”

Fra Jozo Župić