Fra Jozo Župić: Rusija kakvu je doživio Josip Kuletin

Tekst i foto: Fra Jozo Župić

U prvoj polovini mjeseca srpnja 1941. glazba Varaždinske vojne posade, na čelu sa poručnikom Kuletinom krenula je na put u Njemačku. Cilj je bio Rusija. Kuletin nije svojevoljno pošao na taj dalek put, nego po zapovijedi onih koji su odredili da hrvatska vojska mora sudjelovati u borbi zajedno s velikim silama protiv Rusije.

U svoje vrijeme napisao je Marin Držić u prologu Dugog Nosa: ‘Rat je poguba ljudske naravi’. Glazba je u svim ratovima bila ohrabrenje onima koji su ratovali, nagrada za sve pobjede, a tužni marševi izražavali su žalost zbog poraza.

I tako je naš Josip Kuletin stigao i do Rusije. O tome svjedoči i njegovo pismo poslano na adresu Renka Peričić Lednicki – Požega. Dakle, piše obitelji Lednicki iz koje potječe i njegova supruga Mira koja je sačuvala drvenu kutijicu i pisma koja ćemo povremeno objavljivati na portalu FERATE.

Josip piše pismo sa fronte 14. X. 1941. Šalje ga kao Leutnant-Kapelnik, tj. poručnik-kapelnik. Potpisuje se sa Josef Kuletin. U pismu piše:

‘Davno sam primio vašu kartu. Ja sam došao daleko. Nalazim se daleko u Rusiji. Dolazim u tu zemlju raja ‘Rusiju’. To je zemlja ‘pakla’, da samo vidite kako je ovdje očajno, taj komunizam upropastio je ovaj narod. Sve ono što se govorilo o Rusiji, o njenom sjajnom uređenju i krasnom življenju, te pravdi i jednakosti to su potpune laži, pa narod je robovao, radio kao marva, a za to ništa nije imao, na račun seljačkih žuljeva Židovi su mastili bradu i pod krinkom komunizma stvarali sebi dobro.

Da vidite kako je to žalosno, čudom bi se čudili. Mi smo sad na fronti, naši vojnici dobro se drže, napreduje se i ima se uspjeha.
Pozdravite tamo sve! Vas sviju mnogo ljubi vaš Pepo. Pusa Nadici!!! Pišite!!!’

Nažalost, Rusija i nakon 85 godina od ovoga pisma Josipa Kuletina i dalje ratuje. Složit ćemo se s Marinom Držićem: ‘Rat je poguba ljudske naravi’.

Fra Jozo Župić