Let Letećih medvjedića izvan granica Lijepe naše

Tekst i fotografije: Rozana Ivković Ćurić

Snježni izazov na Čvrsnici i Vranu

Stiglo je proljeće, ali vrhovi planina i dalje su prekriveni snijegom. Dok se priroda budi, “Leteći medvjedići” ne miruju – planine ih zovu, a oni se u njima osjećaju kao kod kuće.
Želeći iskoristiti posljednje zimske uvjete, odlučili su krenuti na svoj završni zimski uspon po planinama Bosne i Hercegovine. Snijeg koji se još zadržao na višim predjelima bio je savršena prilika za novu pustolovinu, ali i za zajedništvo, učenje i uživanje u prirodi.

U subotu, 11. travnja 2026. godine, dvadeset i dva Leteća medvjedića, zajedno sa svojom učiteljicom Rozanom Ivković-Ćurić te uz pratnju prijatelja Stipe Grubiše, bez čije pomoći ova avantura ne bi bila moguća, krenulo je prema planinama Čvrsnici i Vranu.

Čvrsnica je jedna od najviših planina u Bosni i Hercegovini. Smještena je u sjevernom dijelu Hercegovine, a njezin najviši vrh, Pločno (2228 m), ujedno je i najviši vrh Hercegovine. U njezinoj neposrednoj blizini nalazi se i planina Vran (2074 m). Upravo su te dvije planine naši planinari izabrali za svoje nove uspone.

Dolaskom u Park prirode Blidinje, Leteći medvjedići popeli su se na jedan od vrhova Čvrsnice – Jelinak (1805 m). Tamo im se pridružio član Planinarskoga društva Orlova stina iz Tomislavgrada, dugogodišnji prijatelj Letećih medvjedića, koji im je pomogao pri usponu i pružio dodatnu sigurnost na terenu. Na usponu su savladavali snježne padine, pratili tragove zime i uživali u tišini planine koja se polako pripremala za proljeće. Svaki korak bio je izazov, ali i podsjetnik koliko je priroda veličanstvena.

Nakon silaska, planinari su odsjeli u Planinarskom domu Orlova stina na Blidinju. Večer je protekla u vedrom raspoloženju – uz društvene igre i druženje tijekom kojih su se učenici prisjetili planinarskih uspomena te povezali prošlost, sadašnjost i budućnost Letećih medvjedića.

Sljedećeg dana krenuli su na uspon na Vran (2020 m). Bio je to jedan od najzahtjevnijih izazova za Leteće medvjediće. Duboki, mekani snijeg na pojedinim dijelovima dosezao je gotovo do struka pa su pri svakom koraku propadali i morali ulagati dodatni napor kako bi nastavili dalje. Kretali su se polako, oprezno i ustrajno, pomažući jedni drugima i bodreći se toplim riječima.

Nakon uspješnog osvajanja vrha i kratkoga odmora, medvjedići su se puni dojmova uputili natrag prema podnožju planine. Umorni, ali sretni, vratili su se kućama s osmijehom na licu i osjećajem ponosa zbog ostvarenoga uspjeha. Ovaj je izlet bio mnogo više od planinarske avanture – bio je to dan zajedništva, međusobnoga ohrabrivanja i učenja o važnosti upornosti, prijateljstva i ljubavi prema prirodi.

Na kraju, od srca zahvaljujemo Planinarskom društvu Orlova stina iz Tomislavgrada, našim dugogodišnjim prijateljima, na pomoći, podršci i gostoprimstvu koji su ovu pustolovinu učinili sigurnom, uspješnom i nezaboravnom.