Spomen na fra Stjepana Pavića

S vremena na vrijeme pogledam svoje slikovne albume. Obnovim uspomene na događaje koji su se dogodili u mom životu. Jedno od ljepših sjećanja svakako je sjećanje na dane moga ministriranja u crkvi, a danas bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske. Dakle, bio sam ministrant i  pridružio sam se ovećoj grupi ministranta koju je vodio i poučavao fra Stjepan Pavić.

On je bio sin Stjepana i Pere Zrnčić. Rođen je 15. rujna 1923. u Podvarošu (Sinj), a umro je 7. siječnja 1996. u Münchenu. Pokopan je u Sinju. U provinciji Presvetoga Otkupitelja Split, obavljao je razne službe.

Voditelj ministranata u Sinju bio je od 1958. do 1961.  godine. Ministranti su ga voljeli, poštivali i u velikom broju dolazili su u crkvu služiti misu.

Fra Stjepan ih je poučavao u to vrijeme latinski jezik, jer je misa slavljena na latinskom jeziku, pa je trebalo odgovarati latinski. Kad bi dječaci naučili misne dijelove na latinskom jeziku, onda su pred fra Stjepanom polagali ispit. On bi im podijelio svetu sličicu s datumom polaganja.  Tada su  mogli ministrirati, posluživati svećenike na više oltara. Svećenici su slavili misu na svim oltarima u crkvi, a bila je i kapela sv. Ane s oltarom.

Nakon jutarnjih misa ministranti su u maloj blagovaonici imali doručak, a oni ministranti  koji su nedjeljom služili kod župske mise ostajali su na ručku u maloj blagovaonici.

Fra Stjepan se brinuo za njihove haljine. Nedjeljom je držao duhovne nagovore u dvorani  koja je danas župski ured, a  prije je služila kao glazbenica.

Za vrijeme svibanjskih pobožnosti znalo je biti oko Gospinog oltara i do trideset ministranata. Sve je to bio plod fra Stjepanova duhovnoga rada.

Kod fotografiranja, a to je volio, služio se svojim aparatom kojega bi postavio ne željezni stalak, dotrčao bi do nas ministranata i tako smo s fra Stjepanovom spretnošću imali slike bez fotografa. On je slike izrađivao i darovao nama ministrantima. Sačuvao sam sliku iz 1960. Datum je 11. prosinca.

Gledam sliku i pamtim prezimena s te slike: Gaurina, Gugić, Vidić, Poparić,  Kokić, Marković, Filipović, Šušnjara, Radman, Mandac, Vučković, Tomić, Šimundža, Cvitković, Župić, Grčić, Bašić… Na slici nisu svi ministranti. Nekoliko ministranata koji nisu na ovoj slici, postali su svećenici. Na ovoj slici samo sam ja postao svećenik. Nalazim se među ministrantima koji čuče. Treći sam zdesna.

Neki od  tih dječaka već su na drugome svijetu zajedno s fra Stjepanom.

Koju će ulogu imati kod Boga u vječnosti, to sam Bog zna, a mi im svima želimo Pokoj vječni, i svjetlost vječna neka im svijetli.

Fra Jozo Župić