Svitnjaci u košućkom zaseoku Žolo

Tekst i foto: Saša Tadinac

Svitnjaci ili Ivanjski krijesovi tradicionalni su običaj paljenja vatre noć uoči svetkovine rođenja sv. Ivana Krstitelja, koje se slavi 24. lipnja.

U Dalmaciji je običaj da djeca uoči svetkovine sv. Ivana skupljaju grane i slamu, koji se u večernjim satima zapale na povišenim mjestima, a kada vatra splasne preskače se preko nje. Vjeruje se da to donosi sreću i zdravlje.

Vatra u kršćanstvu simbolizira žar života, pobjedu svjetla nad tamom, pobjedu života nad smrti.

‘Ovaj običaj se odvija od kada ja imam pamćenje i sjećanja. Mi smo to naslijedili od naših starih koji su nas podučili ovom. Ja, evo već 30 godina pripremam i održavam paljenje Svitnjaka kod naših kuća, a hoće li to netko nastaviti iza mene, ne znam. Pripremila sam sve za paljenje, još da nađemo jednog Ivana jer po tradiciji Ivan triba upaliti vatru, a ako nema Ivana onda netko čije je ime najsličnije imenu Ivan’, pojasnila je Anđela Žolo, organizatorica paljenja Svitnjaka u zaseoku Žolo u Košutama.

Prema pričanju mještana, Žolići čekaju da se vidi prvi krijes na otočkoj strani, odnosno da se vidi upaljena vatra podno Kamešnice, a potom odmah i oni pale svoj svitnjak. Naravno da sinoć nisu trebali dugo čekati svjetlucanje vatre iz Otoka.

Kako ove godine u zaseoku Žolo na paljenju svitnjaka nije bilo ni jednog Ivana, čast da potpali vatru pripala je mladoj Jeleni koja je iz par pokušaja uspjela savladati tehniku pripaljivanja s upaljačem. Brzo se razgorjela buktinja obasjavajući vesela lica djece i odraslih koji su se okupili oko vatre, a čim je buktinja splasnula započelo je preskakanje. Prvi je reskočio Goran Zubac.

‘Ja san samo zbog ovog doša iz polja. Ostavija san posa da bi moga stići na paljenje svitnjaka. Svake godine sam ovdje i svake godine preskočim svitnjak za svoju sriću i zdravlje. Evo i sad san priskočija i sada sam ja miran’,  rekao je zadovoljno Gogi.

Odmah iza Gorana, u preskakanju vatre zaredali su ostali nazočni, koji su preskačući svitnjak uzvikivali: ‘Od Ivana do Ivana da me kosti ne zabole’. Naravno, to je dio tradicije, kao što je bio i običaj da se ubere stručak pšenice koja se prži na vatri, a potom mlada zrna protrljaju kroz ruke i ‘ćokaju’ za dobro zdravlje.

Tijekom ovog veselog ‘povela se’ i tradicionalna pjesma: ‘Na svetoga Ivana u Grabu, četri cure na jednoga barabu’.

‘Običaj je da se na svetkovinu svetog Ivana ranom zorom, prije izlaska sunca, bosonog prohoda zgarištem, noge se zatim operu hladnom vodom. Vjeruje se da se tako čuva zdravlje zglobova’, pojasnila je Đuka Žolo.