S. Marasović – prigovori na DPU ex vojarne

Čitatelj Ferate Stipe Marasović danas nam je uputio dopis vezan uz Detaljni urbanistički plan ex vojarne ‘Ivaniš Nelipić’. Ovaj mladi Sinjanin diplomirani je inženjer arhitekture, bivši potpredsjednik sinjske udruge SUK, a trenutno zaposlenik tvrtke ‘Ambijent’. Dopisom želi iznijeti osobni stav o trenutnom DPU-u vojarne, a s obzirom na njegove stručne reference i aktualnost teme, dopis objavljujemo u cijelosti:

Poštovane sugrađanke i sugrađani,

prisustvujući nekidašnjoj javnoj raspravi o ‘Prijedlogu Ciljanih izmjena i dopuna Detaljnog plana uređenja područja ex vojarne Ivaniša Nelipića u Sinju’, postavio sam neka pitanja za koja držim da su krucijalna da bi se uopće pošlo u rješavanje DPU vojarne. Osobe koje stoje iza samog plana dali su mi dvosmislene odgovore. Svjestan sam da možda kasnim sa ovim pitanjima i komentarima, ali svakako želim prenijeti javnosti tekst koji sam pripremio za raspravu.

Pitanja i komentari na trenutni DPU ‘vojarna I.N.’

1. Na osnovu kojeg dokumenta je izvršena izmjena namjene prostora bivše vojarne?

Prema GUP-u tu treba biti društvena namjena, a što ovaj DPU nije zadovoljio. Također i država je propisala društvene namjene za vojarnu, a koje su se tek minimalno ispoštovale.

2. Postoji li opravdanost za toliki kapacitet u urbanistički i društveno nerazvijenoj sredini? Odnos kapaciteta planiranog sadržaja prema veličini i populaciji grada?

3. Temeljem kakve studije je zaključeno da će se na prostoru vojarne planirati zdravstvena namjena sa kapacitetom iz predloženog DPU-a?

4. Da li se prije izrade plana razmišljalo o trenutnim urbanističkim problemima grada?

Na prvom mjestu od nesretno i slučajno razmještenih državnih institucija, pa do snalažljivo pronađenih prostora za potrebe društvene i komercijalne namjene?

Samo postojanje pojedinih društvenih i komercijalnih funkcija, dokaz su da su gradu potrebne. Odnosno, iste nikada neće jednostavno nestati, nego će se samo izmještati.

5. Budući je površina same vojarne prevelik zalogaj za grad, zašto se rješavanju ovog problema pristupa megalomanskim i jednovrsnim namjenama koje su nesrazmjerne sa veličinom grada, kao i njegovom društvenom ne/razvijenošću?

6. Zašto se prvo razmišlja o broju zaposlenih, a tek onda o opravdanosti projekta?

Činjenica je da su svi projekti koji su nastali na takvim načelima imali vijek trajanja koliko i politički sustavi u kojem su nastali? Projektu se pristupilo politički, a ne stručno.

7. Nije se vojarnom bavila struka samo zato jer je struka izradila sam plan. Grad je platio da se izradi plan sa namjenom iz predloženog nam DPUa. Način na koji se došlo do ove namjene je upitan???

Očito je da namjena nije proizašla iz gospodarske i urbanističke analize, više javnih rasprava i sl. aparata pomoću kojih bi se mnogo lakše došlo do kvalitetnijeg rješenja prenamjene vojarne.

Ovaj plan nastaje iz trenutnog privatnog interesa i pomodarske namjene kojem je upitan vijek trajanja.

8. Moj prijedlog je da se promijeni pristup cijelom projektu, a tek nakon iznešenih studija, plan kompletno revidira.

9. U čemu je razlika vojarne Ivaniš Nelipić i vojarne Kula?

Za prenamjenu vojarne ‘Kula’ ostvarena je suradnja sa Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije u vidu urbanističke i arhitektonske radionice studenata arhitekture.

U jesen 2009 godine osobno sam gradonačelniku Ivici Glavanu predlagao identičan pristup vojarni Ivaniš Nelipić, a za koju je fakultet GAG bio spreman (vlastiti izvori). Gradonačelnik taj prijedlog nije prihvatio. Malo nakon toga iznio mi je ideju koja će poslije postati glavni nosioc DPUa koji nam je sada svima poznat.

Zašto je gradonačelnik tada odbio takvu suradnju sa fakultetom?

Na kraju bih želio ponoviti poruku svjetski poznatog gitariste Jimi Hendrixa: ‘Kada moć razuma nadvlada razum moći, društvo će znati za progres u punom smislu riječi’.

dipl. ing. arh. Stipe Marasović