Fra Jozo Župić: Da se ne zaboravi

Foto: Branko Čović

Iz godine u godinu sve više hodočasnika dolazi u Sinj za Veliku Gospu. Dolaze hodočasnici pješaci, ali i oni koji koriste prijevozna sredstva: automobile, autobuse, motore.

Šezdesetih godina prošloga stoljeća uglavnom su dolazili pješaci. Velik dio njih dolazili su iz Bosne. Uz velike napore pješačenja na putu su ih čekala velika iskušenja od tadašnjih vlasti koje su koristile ljude špijune, da ometaju slavlje Velike Gospe i da mnoge hodočasnike zaustavljaju na njihovom mukotrpnom pješačenju prema Sinju. Uzimali su im dokumente, udarali štapima, vrijeđali i maltretirali. Na svoje sam oči gledao kako pojedinci rastjeruju pobožni puk. Nisu mu davali mira bilo da su od umora pozaspali po fratarskom oboru, bilo da su veselo igrali kolo, ili pjevali narodne pjesme, gangu, reru…

Za mene su to bili janjičari. Kao što su se isprva janjičari formirali od poturčenih zarobljenika, a kasnije od poturčene djece kršćanske i predstavljali su pješačku vojsku, srž turske vojske i njezine elitne jedinice, odnosno središnje mjesto u borbenom poretku, tako su i ovi naši doušnici za neki položaj ili novac radili protiv vlastitoga naroda.

Možda se u svemu tome obistinjuje rečenica koju zapisa Pavao Pavličić u svojoj knjizi Koraljna vrata: “Živimo u vrijeme mitinga, gospodine moj, i toga se vlast boji kao žive vatre” (str. 108.)
Zato je najbolje rastjerati mase, zabraniti im okupljanje, unijeti strah u kosti, da im više ne padne javno moliti, pjevati, igrati kolo, i naglas razmišljati. Isti autor napisa na str. 147: “Bez tradicije nema ničega, ne zato što se mora poštovati ono što je bilo, nego zato što iz nje proizlazi ono što je sad. Tek usvajajući tradiciju ide se naprijed”.

Danas je Sinj nezamisliv bez Danâ Alke i Velike Gospe. Svi ti dani satkani su od različitih manifestacija: kulturnih, sportskih, crkvenih. Izložbe, predstavljanja novih knjiga, klape, sastavi, folklori, prezentacija poljoprivrednih i vinogradarskih proizvoda. Sinj je postao stjecište pobratimstva gradova. Gradska čistoća ima pune ruke posla. Hodočašća su organizirana izbliza i izdaleka. Svi putovi vode u Sinj. Na parkiralištima možemo vidjeti registracije različitih europskih zemalja. Europa u Sinju. A što će tek biti dogodine, 2015. kad Sinj slavi 300. obljetnicu obrane od Turaka i pobjede nad njima zahvaljujući ne samo hrabrim junacima, nego i nebeskoj pomoći Marije pomoćnice, Majke od milosti, Gospe Sinjske. Mnogi su doušnici umrli. Neka im se Bog smiluje, jer nisu znali što čine.

Fra Jozo Župić