Adios Naranjito!

Adios Naranjito!

Naranjito. Što je Žutko bio u svijetu klima to je Naranjito bio u obitelji. Takav kombi nikada se neće više napraviti. WV T2 model, dupla kabina, koš. Kupio sam ga u bijesu. Stari je odvezao auto na Hvar pa kako cijelo ljeto ostajem bez auta, otišao sam i uzeo ovoga odrpanca.

Početno sam ga malo sredio i pripremio svom stilu života. U njemu sam vremenom imao sve. Stolić, stolice, šator, posteljinu, gradele, vodu, televiziju, vanjsku rasvjetu, ma sve. Služio je poslu i razonodi. S njim ste mogli otići gdje god poželite i da imate sve sa sobom. Napravio sam na njemu i ceradu tako da ste zimi ako negdje boravite zaštićeni od kiše, a ljeti na plaži odete na spavanje. Dupla kabina pružala je Sari njen drugi dom. Zadnja klupa bilo je njeno drugo djetinjstvo. Zvučnici svuda oko vas. Kao disko sala, pa kad odvrneš brale.

Sa Filipom Ratkovićem bio sam dugo godina u izviđačima. Organizirali smo ljeti veliki kamp izviđača na izvoru Cetine. Naranjito je obavljao više funkcija ali jedna od glavnih je bila dostava pitke vode. Na njega smo montirali badanj a na izlaz sa obe strane desetak špina. Djeca su pila, umivala se, a kad nestane – na Vukovića vrilo po novu vodu.

Naranjito je obišao sva moguća naša skijališta. Odeš u Kupres. Skijaš, a onda, plinsko kolo, arambaši. Kad završiš, kabina za presvlačenje. Svemu je služio. Popodnevnom snu, zaštiti od kiše, ribolovu. Tu je bio zakon. Sav pribor uvijek u njemu. Samo se iskrcaš i već si sa otklopljenim štapima i pun iščekivanja.

I onda dođe jedno jutro i ja Naranjita prodam. Izdao sam starog prijatelja. Jednostavno nisam mogao plaćati tri osiguranja. Gledao sam kako me napušta. Skoro sam zaplakao. Sve lijepe trenutke svoje obitelji u njemu sam proveo.

I danas prođe pored mene i Dinkice. Sara samo vikne “eno ga”. To je bio kombi sa dušom.

Marko Buratović
https://www.facebook.com/marko.buratovic.7?fref=ts