Kum donio, kum popio!

Sinj će u slijedeće tri godine dobiti oko 25 milijuna kuna pomoći iz državnog proračuna! Zvuči dobro i pravedno? Da! Nažalost, samo na prvi pogled.

Već je poznato kako će Sinj zbog novog Zakona o regionalnom razvoju ispasti iz sustava državnih potpora i tako ostati bez 20-ak milijuna kuna godišnje.

Tu sudbinu dijele još 64 grada i općine kojima je državna vlast obećala trogodišnju prilagodbu uz nadoknadu dijela gubitaka.

Ovih dana Vlada je Saboru uputila Prijedlog državnog proračuna za 2015. godinu i projekcije za 2016. i 2017. godinu. Iz ovog dokumenta vidljivo je kako bi se buduće sinjske proračunske provalije u slijedeće tri godine trebale pokrpati sa 25,4 milijuna kuna. Tako bi državna pomoć Sinju u 2015. iznosila 11,8 milijuna kuna (65% izgubljenih prihoda), u 2016. 8,2 milijuna kuna (45% izgubljenih prihoda) i u 2017. 5,4 milijuna kuna (30% izgubljenih prihoda).

Prethodni stavak zvuči čak i romantično, no stvarna bilanca puno je surovija i glasi ’25 – 60 = – 35′! Konkretno – dat će nam svojih 25 milijuna kuna, ali će nam prije toga uzeti naših 60 milijuna kuna ili još konkretnije – za tri godine ukupno će nam uzeti 35 milijuna kuna. A nakon isteka te tri godine – svake godine 20 milijuna kuna.

O tom potom, ali 2015. je pred vratima. Prema procjenama državne vlasti šteta za sinjski proračun neće biti 20 nego 18 milijuna kuna, pa kada nam vrate gotovo 12 milijuna, šteta će biti tek oko 6 milijuna kuna, što za državnu vlast i fleksibilniji dio lokalne javnosti – nije tako strašno. Ali kada se tome pribroji 5 milijuna kuna bez kojih će gradska blagajna ostati zbog aktualnih promjena u sustavu poreza na dohodak, eto nas opet na minusu od 11 milijuna kuna koji će u slijedećoj godini platiti – građani. I ne zaboravimo, taj će manjak u 2016. biti oko 15 milijuna kuna, u 2017. oko 17,5 milijuna kuna, a nakon toga oko 25 milijuna kuna godišnje.

Najtužnije je što se ovaj desant na Sinj provodi u ime pravde, pa evo još nekoliko sličica o toj pravdi.

Već smo rekli kako bi Sinj u slijedeće tri godine, zbog toga što više nije u sustavu državnih potpora, trebao dobiti oko 25 milijuna kuna državne pomoći.

U istom periodu jedan bi hrvatski grad iz istog državnog izvora trebala dobiti gotovo dvostruko više pomoći od Sinja – oko 48 milijuna kuna. Uz to taj je grad, za razliku od Sinja, i dalje u sustavu državnih potpora, a zamislite – ima veći dohodak po glavi stanovnika i veće proračunske prihode po glavi stanovnika nego Sinj.

Jedan drugi hrvatski grad, u tri bi slijedeće godine trebao dobiti oko 35 milijuna kuna ili 10 milijuna kuna državne pomoći više od Sinja. Zanimljivo i taj grad je, za razliku od Sinja, ostao u sustavu državnih potpora, a uz 30 posto veće proračunske prihode, ima i nižu stopu nezaposlenosti od Sinja.

Imena ovih gradova nisam isticao jer je riječ o gradovima koji, zbog onoga što su prošli i što su dali ovoj zemlji, zaslužuju svaku kunu koju dobiju iz državnog proračuna. Zato iskazane činjenice nipošto ne ukazuju na privilegiranost tih gradova, nego isključivo na neodrživost zakonskih rješenja kojima se u ime pravednosti uvodi nepravda, što će u konkretnom slučaju najviše osjetiti upravo Grad Sinj. Koliko god mi šutjeli o tome!

Nažalost, cijela ova priča ’25 – 60 = – 35′, neodoljivo me podsjeća na onu pučku – ‘kum donio, kum popio’, samo što je ovoga puta kum puno više popio nego donio!