Fra Jozo Župić: U spomen prvom hrvatskom Predsjedniku

Petnaesta godišnjica smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Frane Tuđmana

Čitajući sabrana djela Augusta Šenoe, (Knjiga II, Zagreb 1963.), naišao sam na prekrasne misli o slobodi koje želim podijeliti s vama danas, kada se spominjemo 15. godišnjice smrti prvoga hrvatskog predsjednika dr. Frane Tuđmana.

August Šenoa piše:

“Znate li kako je kad se slijepu vrati vid, nijemu riječ, gluhu sluh, majci sinak, ljubovci vojno, zemlji proljeće? Oh, to sve nije ništa, ništa prema onomu blaženstvu kad se narodu vrati sloboda – zlatna sloboda! Slijepac će prožmirnuv proplakati gdje mu pukne pred očima krasni božji svijet, nijemak progovoriv kliknut u jedan glas da tim jedinim glasom javi svijetu sve misli, sva čuvstva što mu je nevolja u glavu, u srce spregnula bila; glušca će minuti svijest, kad mu dopire do uha toliko milih, skladnih donekle nečuvenih glasovah; majka će sinka suzom radosnicom orositi, ljubovca će vojna žarkim cjelovom pozdraviti, zemlja će se od proljeća u sto mastih odjenuti, od divna mirisa zamirisati; al narodu – narodu kad mu se vrati sloboda, oh, narodu je onda kanda ga je neviđena ruka od dna dubine morske dovrh neba pošinula, on bi poljubio zvijezde, ogrlio oblake, on bi suzom ugrijo svaki kamen, sa svakom pticom popjevo, sa svakim leptirom poletio u krasni, slobodni svijet božji, on sam slobodan – sretan.” (Turopoljski top, str. 23.)

Tu sreću želio je podijeliti i predsjednik Tuđman s cijelim svijetom 22. svibnja 1992. održavši govor na zasjedanju Generalne skupštine OUN-a u New Yorku. Tom prigodom izrekao je i ove riječi:

“Ekscelencijo, štovani predstavnici slobodnih zemalja svijeta! Današnjim danom Hrvatska je zadobila svoj međunarodni legitimitet. Njezina zastava, koja je svetost svakomu hrvatskom čovjeku, jer je zbog nje bio osuđivan i proganjan u tuđinu, vijorit će se odsada slobodno pred zgradom OUN.a, i svuda po svijetu, s posvetom i međunarodnoga priznanja.
Hrvatski narod jedan je od najstarijih naroda sadašnje Europe. On ima pisane dokumente i biljege o svojoj nacionalnoj državnoj samobitnosti, te o pripadnosti zapadnoeuropskoj civilizaciji, od sedmoga stoljeća (n.e.) pa nadalje, u kamenu i na pergameni, u književnosti i umjetnosti, i što je najvažnije u svom duhovnom biću. Hrvatski narod može biti ponosan na svoj udjel u duhovnoj i tvarnoj kulturnoj baštini čovječanstva.

Uzgred, nije slučajno što je njezin mali dio nazočan i ovdje. Ulaz kojim prolazimo u dvoranu glavne skupštine Ujedinjenih naroda napravljen je od mramora hrvatskog otoka Brača. U mojoj se domovini taj kamen smatra simbolom hrvatske opstojnosti. U njemu su se ogledali, tijekom mnogih stoljeća, svojim umjetničkim djelima, najveći hrvatski kipari, a među njima i Antun Augustinčić čija se konjanička figura, “Spomenik mira”, nalazi u parku ove iste palače ujedinjenih naroda…

Hrvatska želi biti otvorena za svestranu suradnju sa svim susjednim i drugim zemljama Europe i svijeta. Hrvatska želi biti oslonac mira i stabilnosti međunarodnoga poretka i dostojan član Ujedinjenih naroda.”

Makar su te riječi izgovorene iz sve duše za slobodom i mirom, one su od mnogih bile zaboravljene. Nedavno je biskup Jezerinec kazao:

“U vrijeme Domovinskoga rata bili smo oklevetani od strane svijeta koji nije bio sklon našoj slobodi. Podnijeli smo sve klevete, uzdajući se u Boga, da bi na kraju izašla istina na vidjelo, posebno naša zakonita obrana, zahvaljujući najviše našim braniteljima koji su podnijeli najveću žrtvu. I tako su postali svijetli primjer kako se ljubi narod i domovina, kako se valja boriti za najosnovnija prava čovjeka i naroda, kako treba upotrijebiti sve sile da dođe do mira, kako treba izdržati sve nevolje, pa i klevete i laži i sve pogrde – ukratko kako je moguće stvoriti jedan novi svijet, koji se može graditi Isusovim blaženstvima.  I danas branitelji traže od društva da se u svojim političkim, gospodarskim, socijalnim, formativnim i strateškim programima čuva i razvija onaj hod i one vrijednosti za koje su branitelji doslovno ginuli.”

Još se jednom vratimo završnim riječima predsjednika Tuđmana pred Ujedinjenim narodima:

“Na kraju želio bih,  gospodine predsjedniče, dame i gospodo, istaknuti našu čvrstu odlučnost da međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku izgrađujemo na načelima otvorenoga, demokratskoga i slobodnoga društva. Želimo da Hrvatska bude, u političkom i gospodarskom smislu, država pravnoga poretka i slobodan dom svih njezinih građana.”

Fra Jozo Župić