Božić – simbol rađanja novoga čovjeka

Na mail Ferate prije nekoliko dana stigao je esej koji promišlja o Božiću, koji nam je poslala Vojna Krizmanić.

Vojna Krizmanić rođena je u Sinju (djevojačko prezime Emer), gdje je završila gimnaziju. Potom je u Zadru na Filozofskom fakultetu diplomirala književnost i filozofiju. U Rijeci na Tehničkoj i Prometnoj školi predavala je književnost i etiku, a na Salezijanskoj gimnaziji filozofiju. Na nagovor prijatelja od 2010. godine piše za Cetinska vrila, časopis koji izdaje sinjski ogranak Matice Hrvatske, i web stranicu Župe Kantrida u Rijeci.

Esej Vojne Krizmanić objavljujemo u cijelosti.

‘Svako novo rođenje na zemlji budi u čovjeku tople i nesebične osjećaje, a od najbližih traži žrtvu i obvezu. No, jedno rođenje u povijesti svijeta posebnije je od svih rođenja. Od Djevice Marije rodio se Sin Božji.
Veličanstven je to događaj koji se radosno slavi stoljećima.  Ali moramo se zapitati: „Smije li ushićenje ovim velikim blagdanom zasjeniti dublja promišljanja i propitkivanja o simbolici Božića i o porukama koje nam taj veliki blagdan šalje?“

Božić je po mnogo čemu poseban prosinački blagdan, drag djeci i odraslima. Za neke je to praznik šarenih poklona, čestitanja, okićenih jelki i blagdanskog okupljanja. Lijepi običaj. Ali kad se pokloni otvore, pogasi svjetleća raskoš, pojedu kolačići – što ostade od Božića? Zasigurno samo riječi hvale: „Lijepo smo proveli Božić!“

Radost Božića nitko ne može oduzeti, jer u njegovoj je biti radost, ali Božić je, i mora biti, mnogo više od kratkotrajnog ushićenja i blagdanske ugode. On ne smije biti prepoznatljiv samo po crvenom i zlatnom blagdanskom ruhu. Božić ima svoju simboliku. On je izazov i poruka svakom vjerniku kako je nužno otkrivati stvarnu bit blagdana kroz simbole koji su utkani u Betlehemsko rođenje. Pokušajmo ih dijelom otkriti…

U osnovi samog blagdana, rođenje je nevinog i bezgrješno začetog Božjeg Sina. Ne usmjerava li nas ta znakovitost na moralnu čestitost, čistoću i neokaljanost grijehom.

Pjesnik pjeva: „ Iz divnog milosrđa svog
Sad sišao je k nama Bog
Od grijeha da nas izbavi
I štiti svojom ljubavi (…) !

Kristovo rođenje najavljuje početak novog života na zemlji. Taj novi početak odjekuje kao snažan imperativ svima kojima je potreban životni zaokret. Adventsko vrijeme nalaže odijevanje čistog, trajnijeg i postojanijeg ruha vlastite duše, a odbacivanje istrošenog i starog koje smo uprljali svojim slabostima hodajući životnom stazom. 

Iskonski čin Božjeg rođenja obavijen je siromaštvom. Maleni Bog rođen je na slamici u skromnom svratištu Betlehema, pa nas tako Božić obvezuje na socijalnu osjetljivost, na pomaganje potrebitima, napuštenima i bolesnima. Negdje u osami, postiđeni siromaštvom, mnogi traže našu pomoć. Ne smijemo ih zaboraviti!

U simbolici Božića zacrtana je tolerancija prema drugima i drugačijima. Ljubav kojom obiluje ovaj blagdan nalaže pružanje ruke svakom čovjeku, baš kao što su se i Njemu, Božanskom Sinu, došli pokloniti i pastiri i kraljevi.

U beskućništvu i bijegu Nazaretske obitelji, u Marijinoj i Josipovoj brizi za Dijete, prepoznajemo snagu roditeljske ljubavi koja je spremna na sva iskušenja. U svojim roditeljskim nedoumicama posegnimo i mi za primjerom svete Nazaretske obitelji. Štitimo svoju djecu od napasti suvremenog svijeta baš kao što su Marija i Josip zaštitili dijete Isusa od zlog kralja Heroda.

Božić je radostan, ali i zahtijevan jer obvezuje svakog vjernika na moralnu angažiranost.  Kako bismo se iskreno i u potpunosti radovali Kristovom rođenju otvorimo svoje srce za poruke Božića, slijedimo ih, otkrivajmo simboliku blagdana, tržimo njegovu bit, odgovorimo sebi koliko smo u božićnom vremenu postali bolji, je li se dogodio naš novi početak u kojem ćemo biti pobožniji, darežljiviji, osjećajniji i istinski radosniji? 

Veselimo se Kristovu rođenju!

ČESTIT VAM BOŽIĆ!!!’

Vojna Krizmanić, prof.