Odbojkaška dinastija sestara Babić

Sinjski sport oduvijek je nudio priče koje su plijenile pozornost, koje su imale dušu, kako se to popularno voli kazati, no malo kad je ponudio jednu u kojoj se na istom mjestu, u istom klubu i po istom zadatku nađu čak četiri sestre…

Istina, nije rijedak slučaj da u nekim klubovima igraju dvije ili čak tri sestre, ali četiri sestre zajedno, u istom klubu, e pa to ima samo u Ženskom odbojkaškom klubu Sinj.

Sigurno ste u barem stotinu navrata čuli frazu u kojoj ekipa mora biti kao obitelj, zajedno živjeti, dijeliti i dobro i zlo i što sve ne, međutim, što ako se takvo nešto ne morate previše truditi poput naših junakinja, nego je dovoljno probuditi se, otvoriti oči i stvari potom idu normalnim slijedom.

Sestre Matea, Anđela, Marina i Marija primjer su kako se uspješno može uskladiti škola i odbojka. Ali i kako jedna drugu zaraziti sportom, stvoriti mini rivalstvo koje je iznjedrilo zdrav život, sportsku obvezu, mnogobrojna putovanja i lijepa sjećanja.

Najmlađa Matea je osmašica i nastupa za mlađe kadetkinje. Šest godina starija Anđela pohađa studij informacijskih tehnologija u Splitu, a svakodnevno putovanje do Splita i natrag nije joj prepreka da redovito trenira u večernjim terminima.

Stoga ne čudi da je Anđa, kako je od milja zovu, stožerna igračica kluba, dobitnica niza priznanja s raznih turnira, a 2014. godine proglašena je najboljom sportašicom grada Sinja.

Blizanke Marija i Marina također participiraju u treninzima. Dok “starija” Marija traži posao kao farmaceutski tehničar, pet minuta mlađa Marina uspješno polaže ispite na trećoj godini strojarstva u Splitu.

U međuvremenu – dvorana, lopta i mreža, njihova su životna priča.

Sve se može kad se hoće – Bravo Babićke!