Alkari u Splitu

Piše: Suzana Jenjić

ALKARI NA SPLITSKOJ RIVI – DAN ZA PAMĆENJE

Alkar je priča o ljubavi koja se događa kada je najmanje očekujete.

Alka se događa u Sinju, veličanstvenu gradu kojeg od davnina čuva i pazi Gospa Sinjska. Cijele godine naši ljudi rade i utapaju se u svoje živote, vole se, pate, pjevaju, raduju se, vesele, žaluju.
Čekaju glavni događaj, pogotovo ove 2015. godine ALKU. I strepe, nestrpljivo, ljubomorno, tajanstveno jer čekaju, osjećaju da se mora pogoditi u sridu. Nitko ne može narušiti taj sklad i ljubav, običaje, slobodu, zaigranost u isčekivanju tog posebnog događanja u našem čovjeku. Osjećam se kao živahna i razigrana djevojčica Srna.

Ne mogu vjerovati dok sjedim na Splitskoj rivi i gledam ljuljkanje mora, zalaz Sunca i njegove predivne, svjetlucave bljeskove da dolaze alkari. Taj ponos, srce junačko i oko sokolovo prolazi Rivom. Pitam se je li to moguće. DA! Moguće je. Moguće je jer nikakve sile svijeta nisu mogle ukrasti nacionalni ponos moga naroda i to što se alka pored svih gradova svijeta održava baš u Sinju.

Naši geni Cetinske krajine doprinjeli su tome da alka još uvijek živi. Alkari i alkarski momci prolaze ulicama Splita. Njihova pojava, odjeća, ‘tokalija’ imaju učinak na ljude koji gledaju očarano, zadivljeno jer efekt koji postižu je pravi, iskonski i priželjkivan kao pojava muškarca njihovog statusa koji je plaćen krvlju ratova koji su vodili na našem prostoru. Mačeve ili sablje nose samo časni ljudi, muškarci uvijek spremni za boj. Sada taj dalmatinski veštit, tu sliku ponosa muškaraca alkara dajemo svijetu. Neka gleda! Ima što gledati! Tradicija, blago Sinja i Hrvatske čuva se i brani ne samo na obali mora već pod cijelim nebeskim svodom. Jer Sinjska alka je hrvatska viteška igra. 700 hrvatskih vojnika uspjelo je odbiti navalu od 60 tisuća turskih vojnika. Nastavlja se i dalje ta borba hrvatskih vojnika, krv je prolivena na ponos, još uvijek smo tu, trajemo, živi naša tradicija junačka srca i oko sokolovo u vječnost. Ježim se od pjevanja Klape Sinj – Gospe Sinjska Majko Rame. Teče rijeka Cetina mojim žilama. I ja se osjećam poput Srne koja je zadihana i umorna iz velike želje da prođe ispod duge prešla u drugi svijet.

Alkarska četa i dalje će živjeti, glazba će svirati budnicu, obnovit ćemo sjećanja na borbe za slobodnu Cetinsku krajinu. Moramo to čuvati kao blago, dragocijeni komadić zlata jer je to vječna uspomena na naše pradjedove, a nama data da čuvamo duh branitelja, poštenje i rad, ponos naših gena, našeg čovjeka i naše DOMOVINE.

Moja Srna je prošla ispod duge večeras i nastavlja živjeti dalje sretno i veselo i hrabro pjeva kroz život.

‘NE BOJTE SE SANJATI VELIKE STVARI!’ – papa Franjo.