Profesor Jakov Dukić: ‘A toga dana baš pržinu dovezli’

A toga dana baš pržinu dovezli

Na taj dan
Na 15. srpnja ode Ićo
Baš kad pržinu dovezoše
Točno misec dana prije
Petnaestog kolovoza dvije tisuće
I petnaeste

Ode Ićo, prijatelj ljudi
Ode Gradonačelnik Grada
Kao na pripreme
Kao da će zadnje pripreme dovršiti
S našom Zaštitnicom …
Zaiskati od Nje slogu Sinjana
I Cetinjana
Da sve bude časno i blistavo,
Dostojno Velikoga slavlja,
Da se dostojno gosti dočekaju
I da nikakvo zlo ne zadesi
Viteza ni konja
Dite ni čeljade

Ode Ićo prijatelj ljudi
Ni kad ga se bolest bila grdo dovezala
Nije Ićo ljude ništa manje volio
Bio je smiren čovik ali kad bi o njima govorio …
Kad bi govorio o tome kakvi su
Ljudi Sinja i doline Cetine
Sav bi se zanio …
Kao da u snu govori …
O svome snu govori
Svome snu o Gradu
Snu da ga okupi, pomiri, pokrene
Kao da govori o Zoni i LAG-u
Kao da gleda trening juniora
U novoj dvorani

”Fra Petre, Križni put će bit gotov do Tristote”, reče Ićo pred mnoštvom
U kolovozu dvije tisuće i četrnaeste
I uistinu tako i bi
Križni put je gotov
Kako reče Ićo, prijatelj ljudi
Ićo koji je od svih pisama
Volio onu Mišinu:
”Ostala si uvijek ista”
Ode Ićo
A pržinu tek što su dovezli

”Zbogom prijatelju”

U Sinju 17. srpnja 2015.
Jakov Dukić, profesor