Dan uoči svečanosti: Ugodni razgovori alkarski

Alkarski dan nam kucaju na vrata i sve je više posjetitelja na palkama. Nekima je to svakodnevni ritual i dan ne bi bio uspješan ukoliku nisu vidjeli alkare i momke.

Obilazeći palke razgovarali smo s nekima,kojima je je alka pri srcu na različite načine.Već dugi niz godina na palkama od kada krenu prove jedan bračni par prati svake prove i bilježe rezultate,a radi se o Boži i Zori Mijić:

‘Ja sam podrijetlom iz Čitluka, ali sam veći dio života živio na Banovini u Glini odakle mi je žena. Ratno vrijeme je učinilo svoje, izbjegli smo s tog područja, a prije sedam godina vratili smo se stalno živjeti u Sinj. Mi jednostavno živimo za alku, gledamo prove i bilježimo rezultate, bez toga ne bi mogli. Inače meni su prvi rođaci čuvene alkarske legende Skejo Vučković, Bećo Jelinčić, a u rodu smo i sa obitelji Ake i Božidara Vučkovića. Jednostavno ovo je nama poseban doživljaj i na ovaj način alku doživljavamo.’

Oko Alke, oko palka i u alkarskom društvu skoro tri desetljeća je na određen način i dugogodišnji alkarski momak, zamjenik arambaše, član nadzornog odbora Draško Talaja. Ovaj naočiti Brnažanin na palkama je svaki dan.

‘Od malena meni mojima u kući znači puno. Poznata je naša loza alkarska u Talaja. Dolazio sam kao mladić na palke i ono poznato s čičkim. Volili smo Šoru, naše brnažance, Nikolu, Aku, Božidara pa Mladena. Dosta sam se puta javljao kako bi postao član VAD-a i alkarski momak i to je bilo krajem 80-godina prošlog stoljeća. Od 1991. godine bio sam zamjenik arambaše i tako do 2010. godine. Sada mi je u alki sin Frano, čast nam je da je ađutant, odličan jahač i ako bog da čekamo da protrče Alku,’ istaknuo je između ostalog Draško Talaja, dodajući kako je i na onaj stručni osobni način uvijek volonterski radio po pitanju eletroinstalerskih radova i za VAD,a posebno za potrebe sinjskog svetiša i samostana.

Na palkama do svečane lože kako počnu prove nekoliko naših sugrađana imaju svoja mjesta i prove ne faljivaju.Njihovo se mjesto zna,razgovori i rasprave o alkama nekada i sada.Jedan naočiti prosjedi gospodin iz Brnaza, sve to pomno prati iz dana u dan 84-godišnji Ivan Mandac iz Brnaza.

‘Ja volim Alku od kada znam za sebe, a veća san prošao duboku 80-tu. Posebno od kada je lani u povorci moj sin Bože.Bili smo ponosni kada smo ga lani vidjeli u alkarskoj odori,a da nije lani se obuka ko zna bili ikada. Meni i mojoj familiji je gušt doć na prove. Bože voli puno konje, i tako je u našoj kući od davnina. Ja ga znam upitat kud ćeš iz kuće, a on uvijek odgovara na hipodrom. Sve je ovo dobro, ali čekamo dan da nam Bože protrči Alku, nadam se kako će me zdravlje poslužiti da i to doživim, pa onda što Bog da,’ kazuje nam Ivan Mandac naslanjajući se na svoj štap i prisjećajući se onih starih alki i alkara, i Alki koje pamti, a da su odnijete sa tri sride.