Josip Glavinić stigao u Alkar, ali gdje su braća Modrić?

Josip Glavinić danas je službeno postao igračem sinjskog Alkara. Prošlosezonski igrač Splita, koji igra na poziciji “jedan-dva”, tako će pojačati tanku konkurenciju u vanjskoj liniji. No, postavlja se pitanje – Znači li to da u dresu Alkara više nećemo gledati braću Modrić?

Gledano isključivo sa sportske strane, dakle isključivo, dolazak 33-godišnjeg Glavinića u svakom je slučaju dobar potez, prvenstveno jer još uvijek nema niti “d” od dogovora s braćom Modrić, dok su u procesu oporavka Bilić i Gaurina. Ponavljamo, isključivo rezultatsko-sportske strane.

Vanjska linija Alkara tako bi, uz spomenutog Glavinića, na dispoziciji imala i braću Boban, Dominovića, Svalinu, Bilandžića, Pavića, ali i Žitka koji se očekuje u narednim danima, ali to je za sada u sferi špekulacija te uz to i prilično neprofesionalno, da ne kažemo kakvu težu riječ.

S druge strane, uz dužno poštovanje Glaviniću, teško se pomiriti s činjenicom da su braća Modrić, istinske ikone kluba, sve dalje od Alkara. Teško nam je i povjerovati da tu zaista nikakav dogovor nije moguć, da se zaista ništa ne može napraviti i da će se od njih tek tako dignuti ruke. Nadamo se da dolazak Glavinića ne znači upravo to.

Naime, s razlogom nismo, odnosno nisam kao potpisnik ovih redaka, pisao o tome na način da ikog od aktera propitkujem o detaljima pregovora, da dovodim do javne eksponiranosti nastale situacije, jer držim da nije fer ni s ljudske ni profesionalne strane petljati se u dogovor dvije ili više odraslih ljudi, ali i vjerujući da će u konačnici doći do dogovora, u što i dalje vjerujem, možda naivno, ali vjerujem.

Nadalje, jasno je kao dan da nikom, ali baš nikad, nismo zatvorili vrata redakcije, niti smo se ikada, ali baš ikada, oglušili na nečiju želju da iznese svoje mišljenje kroz komentar ili pak izjavu. Neovisno o kojem sportu je riječ, a pogotovo ne o Alkaru, kao najomiljenijem sportskom kolektivu u našem gradu. Da sami potenciramo svađe i trzavice, to ne želimo i nećemo raditi. Ne želimo se spuštati na takav nivo rada.

U svakom slučaju svima je nama želja da nam naš klub i dalje u prvom planu ima domaće igrače, ponikle u omladinskom pogonu i da kao takvi zadržimo prepoznatljivost, ali činjenica je i da Alkar baš nikada nije funkcionirao bez nekoliko igrača “sa strane” i zaista vjerujemo da tu ne treba dizati prašinu. Svakoj takvoj odluci trebale bi prethoditi stručne analize o tome koji i kakvi igrači nam trebaju, na kojim pozicijama i gdje smo deficitarni. To je činjenica, kao i ona da se često zna pribjeći i “lakšim” rješenjima. Ne uvijek, ali znalo se i te kako.

Zato, uz sav respekt činjenici da zaista nije lako voditi jedan klub i nositi se sa svim problemima i izazovima koje to donosi, APELIRAMO na Upravu i ostale zainteresirane strane, koje se smatraju oštećenima, da pokušaju pronaći zajedničku riječ, da nadiđu vlastiti ego i da za dobro Alkara zajednički puhnu u jedno jedro. Nikad nije kasno za ispravne poteze.

Kasno i prekasno, danas, imat ćemo priliku uživo vidjeti Alkara na pripremama (Široki 18,00 sati). Uz dosta upitnika, trzavica, neriješenih pitanja i manjka igrača, nažalost nije ni moglo ranije. No, to je već krivica klupskih čelnika i ničija druga nego njihova. Ako su imali bilo kakve “ucjene” i “friziranja” trebali su javno istupiti i reći kako stvari stoje.

Ako to nije bio slučaj, onda su opet morali kazati kako i zašto stvari stoje i tko i zašto koči određene stvari. Klub je javan, financiran javnim novcem i javna je stvar znati što se događa. Spriječile bi se tako “kafićke” priče, naklapanja, prozivanja i loša atmosfera. Stvari su morale biti ranije riješene i ranije se podvući crta.

Jer nitko, nikakav igrač ili klupski dužnosnik, nije veći od samog kluba. I to mora biti svima jasno!