Petra Ugrin: ‘Nadam se pretvoriti glumu u ozbiljan posao’

Sinjsko pučko kazalište u ovoj godini slavi 60 godina svog djelovanja. U istom periodu realizirana su brojna gostovanja, a sami kazalištarci osvojili su i nekoliko nagrada i priznanja. Kako je biti dijelom te priče, kazala nam je mlada i perspektivna glumica Petra Ugrin.

Osamnaestogodišnja Petra pohađa Franjevačku gimnaziju u Sinju, a članica je Sinjskog pučkog kazališta 7  godina. Ljubav prema glumi Petra je osjetila još dok je trenirala mažoret ples. Ukupno 11 godina bavila se mažoret plesom, a okušala se i u Twirling-u, kojeg je trenirala nešto kraće. Naime, Twirling je, kao plesna i sportska disciplina, sadržavao i elemente glume koji su mladu Petru opčinili. Tako se već sa svojih 12 godina uspela na kazališne daske, s kojih se, kako se čini, ne namjerava spustiti.

Članica si Sinjskog pučkog kazališta koje je ove godine proslavilo 60 godina postojanja. Jeli za tebe kazalište i gluma samo hobi ili se planiraš profesionalno baviti glumom jednog dana?

Na početku moje bavljenje glumom bio je samo hobi, a taj hobi prešao je u jednu neopisivu ljubav prema glumi. Osjećaj koji glumac ima dok stoji iza kulisa i čeka svoj izlazak, dok stoji na pozornici pred stotinama ljudi i zaboravi tekst, ali se ipak snađe i nastavi dalje, osjećaj kada glumac izlazi na naklon i vidi publiku kako ushićeno daje ovacije, to je osjećaj koji samo kazališni glumac ima i to je mene potaklo na odluku da se profesionalno bavim glumom. Dakle, pokušat ću upisati glumačku akademiju i svoj hobi pretvoriti u posao koji volim.

U kojim sve predstavama sudjeluješ (glumiš) i kakav ste uspjeh kao kazalište polučili ove godine?

Moja prva predstava u kojoj sam glumila bila je ‘Šuma Striborova’, nakon koje sam imala još jednu ili dvije predstave i onda sam jednu godinu pauzirala s aktivnostima u kazalištu zbog drugih obveza. Vratila sam se, kako bi moj barba Željko Viculin rekao, u velikom svjetlu. Zašto? Zato što sam dobila glavnu ulogu u predstavi ‘Nedostajem sama sebi’. To je jedna edukativna drama o narkomaniji, a ja sam eto dobila ulogu narkomanke. Predstava je bila na županijskoj smotri gdje je dobila pohvale, a ja sam osvojila nagradu za najbolju žensku ulogu. Predstava se i dalje igra. Ove godine na županijskoj smotri sam igrala ekološku komediju ‘Borba za Cetinu’ zajedno sa Markom Bešlićem, Morenom Vukovićem, Paulinom Romac, Ivom Šuste i Bornom Šušnjarom. Predstava je osvojila nagradu za najbolju scenografiju. 22. srpnja izvodit če se predstava ‘Dujo Manzan i Mate Manistra’. To je jedna velika sinjska predstava u kojoj mi je velika čast glumiti. Moram napomenuti uspjeh predstave ‘Cinco i Marinko iliti lipa smrt’ koja je na županijskoj smotri ove godine osvojila nagradu za najbolju predstavu i time je igrana na državnoj smotri. U predstavi glume samo 2 glumca, Željko Viculin i Miljenko Vardić. Također, barba Željko je na županijskoj smotri osvojio nagradu za najbolju mušku ulogu.

Gluma je jedno kompleksno, ali i prekrasno zanimanje. Kažu da najbolji glumci svijeta dolazi s kazališnih daski. S tim bih se mogao i slažiti jer kazalište je, za razliku od filma, interaktivno i odvija se u trenutku, bez ponavljanja. Ponekad se pogriješi, ponekad improvizira. Koliko je na tebe kao osobu utjecalo dosadašnje kazališno iskustvo i bi li poručila mlađima koji tek dolaze, da odaberu glumu kao jedan od svojih hobija? 

Godine provedene u kazalištu definitivno su me izgradile kao osobu, ljudi koje sam tamo upoznala naučili su me toliko toga. Iskustvo koje sam tamo stekla je neopisivo i neprocjenjivo. Vjerujem da je tako i mojim kolegama glumcima i zato preporučujem svima da glumu odaberu kao svoj hobi jer se u kazalištu svi skupa učimo kulturi, radu, trudu i disciplini, a uz sve to jako puno se i zabavljamo.