Vojna Krizmanić: Gospin hodočasnik

Piše: Vojna Krizmanić, prof.

GOSPIN HODOČASNIK

Lijepo je putovati jer na odlasku poneseš pregršt znatiželje, a vratiš se obogaćen doživljajima. Slično je bilo i na mom nedavnom putovanju u Sinj. No jedna je sličica našla posebno mjesto među raznolikim doživljajima i traži da bude zabilježena.

Neobična je ta sličica – slikaru i pjesniku bila bi jednako draga. Glavni lik govorio je tek šaptom usana, ali odjek je bio snažan. Snagom muškarca podizao je koljena i u ritmu koraka obilazio podno Gospina oltara. Prstima nježne ruke prebirao je zrnca krunice. Posve predan molitvi obilazio je kao da nije teško, a teško je, probala sam. Nije podizao oči, ali misli su mu zasigurno plovile do slike nad njim, do Svete Marijine slike u sjaju zlata srebra i svjetlosti. Spušten pogled Majke od Milosti pratio je njegov molitveni hod. Moglo se naslutiti kako se molio za nešto veliko i ljudskoj moći nedostižno.

Nisam znala tko je Gospin hodočasnik i odakle je došao, ali njegova siva košulja s bijelim ovratnikom govorila mi je da je svećenik.Taj put nije molio na oltaru u svečanu ruhu, već podno njega na tvrdu kamenu koji mu je nanosio bol, ali bol koja ga je morila zasigurno je bila hladnija i tvrđa od boli koju kamen može nanijeti.

Svećenik je, ali ganutljivom poniznošću postao je jedan od nas običnih vjernika koji su došli Mariji. I upravo u takvoj, za svećenika neobičnoj molitvi, tu u podnožju oltara postade u mojim očima tako drag, tako velik, tako Božji čovjek. Bilo je u njemu nešto sveto, a opet posve ljudsko, habitom je odavao časnu i uzvišenu službu, a opet je zračio poniznošću.

Na trenutak mi cijelu sliku osvijetliše Isusove riječi učenicima: „Vi ste sol zemlje!“ „Vi ste svjetlo svijeta!“

Moram priznati čitav je prizor duboko dirnuo moje osjećaje. No ono najvažnije, najvrjednije što sam mogla osjetiti, naučiti iz njegove molitve bilo je veliko pouzdanje u Marijinu pomoć.

Svaka molitva obogaćuje vjeru, ovakva nadasve.

Pozdravila sam Gospu. Na odlasku sam ga potražila pogledom. Sjedio je u klupi udubljen u molitvenik… Nadam se kako će mi biti oprošteno što sam na trenutak zanemarila svoju molitvu. Ali nije li me ova sličica obogatila za jedan, ne tako uobičajen, molitveni doživljaj?!