Branimir Norac: ‘Glazba mi je sve, a kad voliš ono što radiš ništa nije teško’

Program Dana Alke i Velike Gospe ispunjen je kako ozbiljnim tako i zabavnim događajima. Jedan od onih ozbiljnijih je svakako ovogodišnji koncert klasične glazbe mladog sinjskog glazbenika – Branimira Norca.

Oduvijek se bavio glazbom, a najveći glazbeni uzor oduvijek mu je bio, njegov brat, Mislav Norac, danas profesor klarineta. Glazba mu je sve u životu, a doživljava je kao svoj poziv. Najvažnije je uživati u onome što radiš i isto iskreno voljeti, onda možeš uspjeti u svemu, veselo će nam Brane. Po treći put Brane će nastupiti pred sinjskom publikom u sklopu Dana Alke i Velike Gospe sutra, u 20 sati u klaustru Samostana Gospe Sinjske.

Koliko si nastupa u Danima Alke i Velike Gospe imao i što konkretno ti nastupi za tebe znače?

Do sada sam imao 3 nastupa u sklopu Dana Alke i Velike Gospe. Svirati u Sinju uvijek je bilo posebno iskustvo za mene. Lijepo je prepoznati poznata lica u publici, podariti ljudima koje znaš cijeli život ono što nosiš u sebi. Dosadašnji koncerti su bili koncipirani kao rezime moje sviračke godine kojim bi zatvorio jedan ciklus i počeo drugi, neka vrsta točke na i jednog malog sviračkog perioda. Ove godine koncert je ujedno i zatvaranje jedne veće cjeline, perioda školovanja, tako da će se na repertoaru naći i velik dio kompozicija s mog diplomskog koncerta.

Pa reci nam o kojim konkretno kompozicijama govoriš?

Svirat ću Sonatu za klarinet solo Edisona Denissova, Koncert za klarinet i orkestar u A-duru W.A. Mozarta i Temu s varijacijama za klarinet i klavir Jeana Francaixa. Program je raznovrstan i obuhvaća širok opseg glazbenih stilova.

Malo nam opiši svoj glazbeni put. Koliko je potrebno truda i rada da bi se uspjelo u klasičnoj glazbi danas?

U glazbenu školu sam se upisao s osam godina. Sjećam se da me je sadašnja ravnateljica škole, Dobrila Veršić, pokušala pridobiti da upišem klavir. Ja sam bez obzira na to upisao klarinet, baš kao i moj brat Mislav koji mi je bio apsolutni životni uzor. Osnovnu glazbenu školu ne bih završio da mi nije pomogao prof. Grgo Grubišić koji me primio pod svoje krilo i cijelu osnovnu školu držao besplatne privatne satove klarineta. Ovim putem mu se zahvaljujem.

Srednju školu sam pohađao kod prof. Dragana Colića u Glazbenoj školi Josipa Hatzea u Splitu. Tjekom srednjoškolskog obrazovanja sam prisustvovao mnogim natjecanjima, svečanim koncertima, ali i gostovanjima škole. Muzičku akademiju u Zagrebu sam upisao 2011., a diplomirao 2016. Ovo razdoblje je za mene bilo najznačajnije jer sam, uz pomoć profesora Davora Rebe, ali i ostalih profesora akademije, uspio pronaći svoje umjetničko ‘ja’. Za ostvarenje glazbenog uspjeha zasigurno je potrebno mnogo rada i truda, ali mislim da je potrebnija ljubav. Gomila ljubavi. S ljubavlju svaki rad prestaje biti napor.

Osim ozbiljnom glazbom, baviš se i zabavnom glazbom. Kaži nam nešto i o tome?

U mom životu zabavna i ozbljna glazba su se uvijek preklapale. I zabavna i ozbiljna glazba uvijek su mi bile podjednako ozbiljne i zabavne. Rano sam počeo svirati gitaru, a već 2007., sa 15 godina nastupio na S.A.R.S.-u s Darkvudom kojeg smo osnovali godinu ranije. Godine 2015. sam započeo svoj kantautorski projekt Nebo Roza koji je odjeknuo mnogim samostalnim koncertima, ali i suradnjama s renomiranim licima indie scene. Samo u ovoj godini gostovao sam na snimanju 3 albuma raznih izvođača kao klarinetist i gitarist. Radio sam i glazbu za predstavu Dramske skupine Fakulteta političkih znanosti u suradnji s Good inicijativom. Surađivao sam s tetatrom Ulysses Rade Šerbedžije, a ovu jesen planiram i ulazak u studio kako bi snimio prvi album za Nebo Roza.

Gdje se vidiš u budućnosti kao glazbenik?

Sve opcije su otvorene. Trenutno ne razmišljam previše o budućnosti. Samo pokušavam što više napraviti u sadašnjosti. Stvaranje i reprodukcija glazbe me iznimno raduju i ispunjavaju. Želim što više stvarati i što više svirati.