IN MEMORIAM Ante Anđelko Marić 1939. – 2016.

Jučer, 30. prosinca 2016., na rajska polja gdje ga čeka Svevišnji – Sinjani, Brnažani, rodbina i prijatelji, ispratili su profesora Anđelka Antu Marića.

Nakon 77 godina tako je zatvorena životna zbirka ispunjena domoljubljem, vjerom i matematikom, kako je u oproštajnom govoru od dugogodišnjeg kolege i prijatelja, istaknuo prof. Marko Duvnjak.

Anđelko Marić odrastao je u velikoj obitelji s još petoro braće i četiri sestre, u ljubavi i poštovanju, unatoč teškim ratnim i poratnim prilikama.

Bio je istinski domoljub, Hrvatska mu je značila puno, u njoj se rodio i živio, poštivao je i ljubio, sanjao i dosanjao njenu slobodu i u toj voljenoj, slobodnoj hrvatskoj grudi našao svoj vječni mir.

Od trenutka dolaska na svijet pa do samog rastanka s ovozemaljskim životom pratila ga je vjera – bio je uzoran i odan katolik.

Profesorova zaljubljenost u matematiku bila je rijetko viđena. Učio je i proučavao davne zapise čuvenog Talesa, Arhimeda, Getaldića, Ruđera Boškovića… Na tim je znanjima odgojio generacije i generacije sinjskih gimnazijalaca, a iza njega je ostalo napisanih i priređenih čak 25 matematičkih zbirki te brojna stručna priznanja i nagrade, među kojima je zasigurno najsjajnija nagrada za životno djelo koju mu je 2006. godine dodijelio Grad Sinj.

Anđelko Marić bio je prekaljeni Matičar. Jedan od onih što su 1971. u Sinju obnovili Maticu hrvatsku i koji ni u najtežim vremenima nikada nije zanijekao pripadnost ovoj nacionalnoj instituciji. Nije to bila samo deklarativna pripadnost, nego aktivno sudjelovanje u radu Matice, što je posebno došlo do izražaja kroz brojne zapise, kolumne i stručne radove objavljene u Cetinskim vrilima.

Profesor Marić volio je nogomet, posebno Junaka. Ukratko – ljubio je plavu boju do posljednjeg daha.

Kao i svaki Brnažanac i Sinjanin, Anđelko je volio i – karte. Jednu igru posebno – tercil – kombinaciju trešeta i matematike, tešku igru koju rijetki igraju. Profesor je u njoj bio Meštar. Stoga će ga sinjski kartaši sigurno pamtiti i kao legendarnog tercilaša.

Anđelko Marić iznad svega je volio svoju obitelj, posebno suprugu Fani i sinove Mislava i Zrinka, a najveću obiteljsku sreću proživljavao je nakon umirovljenja kada su došli i unuci koje je obožavao – Lidija, Domagoj i Roko.

Jučer, 30. prosinca 2016., uz molitveni zagovor rođenog mu brata fra Mladena, na vječni počinak ispraćen je vjerni muž, brižni otac i djed, odani domoljub, prekaljeni matičar – Profesor Anđelko Ante Marić.

Neka mu je vječna slava i hvala, počivao u miru Božjem!