fruhwald

Alkarska priča iz daleke Australije

Autor/ica
Objavljeno: 25 srpnja, 2021
ivan domazet foto tz sinj j grubišić

Približavanjem ovogodišnjih 306. alkarskih svečanosti sve su zanimljivije pojedinosti, priče i zanimljivosti o ovoj u svijetu jedinstvenoj viteškoj igri. Ova naša Sinjska alka na poseban je način u srcima onih koji su kraće ili duže vrijeme daleko od rodne grude, u zemljama Europe i svijeta.

U osvit ovogodišnjih alkarskih svečanosti, pripremajući zanimljive alkarske priče, pročulo se kako u momačkoj povorci neće biti naočitog prvara dr.Ivana Domazeta. Umjesto po pržini Alkarskog trkališta ove vruće kolovoške dane dr. Ivan Domazet će provoditi na području daleke Australije. Željeli smo, onako iz prve ruke, saznati koji su razlozi njegovog izbivanja s ovogdišnje Alke, ali i da nam za Feratu malo opiše kako jedan znanstvenik, Sinjanin, alkarski momak provodi svoje australske dane.

‘Radim kao specijalist neurokirurgije u Klinici za neurokirurgiju KBC-a Zagreb, a uže područje rada su mi kirurgija kralježnice i kirurgija perifernih živaca, te uvijek pokušavam pronaći načine za dodatnu edukaciju iz najnovijih neurokirurških metoda liječenja. U zemljama engleskog govornog područja je uobičajeno da se nakon završene specijalizacije odradi i tzv. „fellowship“, što bi bila neka vrsta subspecijalizacije iz određenog područja medicine, a najčešće traje do godinu dana. S obzirom da sam u trenutku završavanja specijalizacije iz neurokirurgije imao potrebne certifikate iz engleskog jezika i završene sve tečajeve Europskog društva za kralježnicu (EUROSPINE), a dio specijalizacije sam proveo u Americi, nakon konzultacija sa starijim kolegama i suradnicima, odlučio sam se prijaviti na neki od natječaja za „fellowship“ u inozemstvu’, ispričao je svoje razloge boravka u Australiji, dodajući kako je već i ranije razmšljao da ode u Australiju.

domazet

‘Moja djevojka Andrea i ja smo već dugo namjeravali posjetiti Australiju, tako da sam se prijavio na natječaj za „fellowship“ iz kirurgije kralježnice u bolnici „John Hunter Hospital“ u Newcastleu u Australiji. To je bolnica koja ima najveći godišnji broj obavljenih kirurških operacija od svih javnih bolnica u Australiji. Nakon dugotrajnog procesa odabira kandidata i intervjua, izabran sam među stotinjak prijavljenih kandidata iz cijelog svijeta’, kazao nam je dr. Ivan Domazet.

Iako nije htio o tome puno govoriti, svako je dr. Domazet zaslužio da se u ovoj priči spomene i to kako je 10. svibnja 2019. godine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu obranio doktorski rad na temu ‘Utjecaj ugradnje umjetnog vratnog intervertebralnog diska na biomehaniku vratnog dijela kralježnice’. Ono što je posebno važno za ovu priču povezanju s Alkom je i činjenica da je Domazet postao prvi doktor znanost među alkarskim momcima, a ujedno je i prvi sudionik Alke koji je doktor znanosti. Viteška igra Alka se može pohvaliti s dvojicom alkara koju su bili doktori znanosti – Ante Romac (pravo) i Ante Ćatipović (medicinske znanosti), ali oni su svoje doktorate stekli kada više nisu bili sudionici Alke. Dr. Domazet se kratko osvrnuo i na tu činjenicu.

‘Moram priznati da nisam uopće razmišljao o tome, dok na dan obrane doktorata nisam obaviješten o toj činjenici. Naravno da mi je drago zbog toga, ali još bi mi draže bilo, a tome se i iskreno nadam, da će se u budućnosti biti još doktora znanosti u alkarskoj povorci, jer time sigurno možemo doprinijeti daljnjem razvoju aktivnosti vezanih uz alku’, naglasio je dr. Domazet.

S obzirom da Australija ima jako stroge COVID mjere, zanimalo nam se kako je protekao procesu dobivanja viza za ulazak u zemlju.

‘Proces dobivanja vize i ulaska u zemlju je trenutno jako kompliciran zbog epidemije Covida-19. Sam tijek dobivanja vize je trajao oko 3 mjeseca. Nakon dobivanja vize smo se morali prijaviti za posebno dopuštenje za ulazak u Australiju, s obzirom da u zemlju trenutno dnevno smije ući ograničen broj putnika. Navedeno dopuštenje se izdaje samo za osobe čija su zanimanja od državnog interesa, te za posebne obiteljske situacije. Budući da nam je izdana viza za nužna i deficitarna zanimanja, dobili smo dopuštenje za ulazak nekoliko dana nakon prijave. Nakon toga nam je u više navrata otkazan unaprijed rezervirani let, ali smo ipak, krajem ožujka, uspjeli doći do Australije, s tim da je sam let bio neobičan, jer je u zrakoplovu koji inače prevozi nekoliko stotina putnika, bilo samo 40-ak putnika’, -kazao nam je Domazet, dodajući kako je slijedio nastavak strogih postupaka za boravak u ovoj dalekoj zemlji.

‘Prilikom ulaska u Australiju morali smo proći stroge procedure na carini, te smo nakon toga odvezeni autobusom u hotel u karantenu, u kojoj smo proveli iduća dva tjedna. Nije se uzimalo u obzir je li netko prebolio Covid-19 ili je cijepljen. Tijekom karantene bilo nam je dopušteno jedino otvoriti vrata hotelske sobe kada bi nam donijeli obrok koji su nam ostavljali ispred vrata. Dva puta smo testirani na Covid-19, a nakon izlaska iz karantene morali smo obavezno napraviti još jedan test. Naglasio bih da je u trenutku našeg dolaska u Australiju situacija s Covidom-19 bila iznimno povoljna, te nije bilo gotovo nikakvih mjera na snazi, ali se u lipnju situacija pogoršala zbog pojave delta soja’, pojasnio je do u detalje sve te COVID mjere koje je, posebno za strance, postavila Australija.

domazet

U toj dalekoj zemlji puno je onih iz Cetinskog kraja koji su davno napustili rodna ognjišta, pa se nametnulo i pitanje je li ostvario kontakte s hrvatskom zajednicom u Australiji, a posebno onima iz svog rodnog kraja.

‘Planirali smo stupiti u kontakt s hrvatskom zajednicom nakon što se smjestimo u Newcastleu, ali s obzirom da je u međuvremenu u Sydneyu došlo do velikog povećanja broja zaraženih Covidom-19, samim time došlo je i do lockdowna u većini države New South Wales, kojoj pripadaju i Sydney i Newcastle, te još nismo ostvarili neke veće kontakte. Ali na više mjesta smo susreli i upoznali ljude čije su obitelji porijeklom iz Hrvatske’, kazao je dr. Ivan Domazet, koji je s onih stručnih, liječničkih i znanstvenih tema ponovno došao do onih alkarskih, momačkih.

‘Član sam alkarske povorke od 2007. godine, a od 2013. godine sam prvar, tako da će definitivno biti neobično ne sudjelovati u alkarskim svečanostima ove godine. Ali sve je već unaprijed dogovoreno s vojvodom, arambašom i s mojim alkarom Jurom Domazetom-Lošom, tako da se po povratku u Hrvatsku, početkom iduće godine, vraćam i svojim dosadašnjim aktivnostima u alkarskoj povorci. Ipak će netko iz moje obitelji i ove godine biti u povorci, jer je moj brat Krešimir već niz godina član Gradske glazbe Sinj. Što se tiče mjesta prvara, siguran sam da će javnost biti zadovoljna s arambašinim izborom za ovu godinu’, naglasio je prvar momačke povorke na privremenom radu u Australiji.

Uz sve što je odgovorio na dostavljena mu pitanja, još se jedno nametnulo, a to je je li neurokirurgija izabrala Ivana Domazeta ili on nju.

‘Od samog početka studija medicine me je privlačila kirurgija, a nakon što sam prije desetak godina i sam operiran u Klinici za neurokirurgiju KBC-a Zagreb, definitivno je odluka pala na neurokirurgiju. Imao sam sreću što sam dobio priliku raditi u toj istoj klinici, jer sam samim time dobio najbolju moguću edukaciju iz neurokirurgije’, pojasnio nam je dr. Domazet.

Malo priča o znanosti, liječničkom pozivu, ali alka se uvijek vraća kao tema, pa tako i o tome koliko kao liječniku znanstveniku među znanstvenim krugovima znači što je istaknuta osoba u momačkoj povorci Alke.

‘U trenutku kad sam postao alkarski momak, bio sam student medicine, tako da je praktički od samog početka moje karijere alka uvijek bila nezaobilazna tema. Ponekad se ljudi iznenade kada čuju da sam član alkarske povorke, ali puno češće doživim da mi pacijenti kažu da sam im poznat s televizijskog prijenosa alke. Nadam se da ću biti u mogućnosti svojim aktivnostima u znanstvenoj i liječničkoj zajednici doprinijeti daljnjem promicanju i razvoju alke. Zahvalio bih prijašnjem predstojniku Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb, profesoru Paladinu, kao i sadašnjem predstojniku, profesoru Mraku, što su uvijek imali razumijevanja za moje aktivnosti u Viteškom alkarskom društvu i ljubav prema alci, tako da sam uvijek uspijevao uskladiti poslovne obaveze i obaveze vezane uz alku’, kazao je na kraju svoje alkarske priče iz daleke Australije dr. Ivan Domazet.

momci

‘Zahvaljujem portalu Ferata na prostoru koji mi je omogućen da ispričam ponešto o sebi, stručnom i znanstvenom radu, o Alki, Australiji. Koristim prigodu pozdraviti sve u Hrvatskoj i u Sinju, a posebno svoju obitelj. Alkarima i alkarskim momcima, svima u Alkarskom društvu za 306. alkarske svečanosti želim alkarski – sritno. Svima u svom rodnom kraju želim svako dobro za blagdan naše zaštitnice Čudotvorne Gospe Sinjske, koja nas prati i čuva ma gdje bili’, naglasio je dr. Ivan Domazet.

Zahvaljujemo dr. Ivanu Domazetu na vremenu kojeg je odvojio za naš portal i želimo mu puno zdravlja, Božjeg blagoslova, sreće i uspjeha u daljnjem znanstvenom usavršavanju, s nadom kako ćemo se vidjeti na Alkarskom trkalištu na 307. Alki, na kojoj će arambaši s lijeve strane koračati naočiti prvar, dr.Ivan Domazet.

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh