Alkarske priče iz Švicarske – 2. dio

Alkarsko putovanje od Sinja do Ženeve uistinu je ponudilo puno toga za zabilježiti. Priče i zapise o samom sudjelovanju alkarske povorke na slavlju ženevskih grenadira objavili smo na Ferati i prigodne razgovore emitirali na Hit radiju.

Ovaj za Švicarsku veliki događaj na glavni ženevskom trgu Plaine de Plainpalais privukao je tisuće posjetitelja. Bila je to prigoda za uzeti poneku izjavu ili snimiti neku zanimljivost. U mnoštvu znatiželjnih posjetitelja brzo se čuo hrvatski jezik, i to ni manje ni više nego iz cetinskog kraja. Pristupili smo povećoj skupini mladih ljudi i priča je počela.

‘Ja sam Karolina Božićević, ovdje sam s mužem Zagrepčaninom, ali on je od kolina Splićanin. Moja mater je iz Glavica, prezivala se Poljak. Moja ti je obitelj tamo alkarska jer meni je Ante Poljak ujac. Došli smo ovdje vidjeti naše alkare, momke i uživati u ovoj velikoj svečanosti’, kazuje nam Karolina, a već spomenuti muž zagrebački Splićanin ponosno kazuje kako je inicirao dolazak na ovu svečanost.

I drugi razgovor vodio nas je u Glavice jer i iz tog kraja stigla je na središnji ženevski trg mlada obitelj vidjeti, kako kažu, svoje alkare.

‘Ja sam Tino Poljak iz Glavica s Grede. Ovdje sam sa suprugom i došli smo vidjeti naše. Zaista je lijepo vidjeti alkare, alkarske momke i sve druge ljude iz našeg rodnog kraja’, ističe Tino, a na razgovor se nadovezuje njegova supruga Irena.
Ja sam podrijetlom iz Bajagića rodom od Šimleša. Uvijek je lijepo biti na mjestu gdje se mogu vidjeti alkari, alkarski momci. Mi smo ovdje na to ponosno’, kaže nam Irena, a suprug Tino dodaje kako će i ove kao i svake godine za alku i Veliku Gospu biti u Sinju, a u planu im je trajni povratak u rodni kraj.
To željno iščekujemo. Ovdje sam se rodio i skoro cijeli život živim. S bakom smo živjeli tri godine u Glavicama i Splitu, a sve je ostalo u Švicarskoj’, kazuje nam Tino.

Malo podalje od Cetinjana čuju se ‘naši’ kako volimo kazati, pa smo provjerili od kuda su stigli u Ženevu.

‘Mi smo obitelj Vlahović iz Zagreba, ali trenutno živimo i radimo u Prištini. Za ovo smo saznali od jednog člana VAD-a koji je radio u Prištini i došli smo ovo vidjeti i zaista je prekasno vidjeti ovo. S nama su stigli i moji roditelji iz Istre tako sada zajedno gledamo povijesne alkare uživo jer sve do sada mogli smo gledati samo preko televizije, zaista je divno’, kazuje nam gospođa Vlahović.

Kako se bližio početak mimohoda ženevskim ulicama sve je više onih koji su svoje vrijeme provodili kod alkara gledajući njih, ali i konje. Za razliku od Badena i Beča kada su korišteni alkarski konji, ovoga puta stigla je zanimljiva posudba.
Za nastup u defileu ulicama Ženeve alkari su dobili na raspolaganje 25 konja koje su prvi put vidjeli i na njih uzjahali sat prije početka defilea. Konje im je osigurao uzgajivač Francois Duvillard koji u štali ima gotovo 200 konja koje koristi za turistička jahanja ili vožnje kočija. Francois je šesta generacija obitelji Duvillard koja se bavi konjogojstvom.
Za razgovor o konjima i želji da na određen način bude dio ovog mimohoda, kao i uvijek do sada, ‘iskoristili’ smo člana Uprave VAD-a izv.prof.dr.sc. Franu Vrančića koji je predavač na Odjelu za francuske i frankofonske studije Zadarskog sveučilišta.

‘Gospodin Francois Duvillard jedan je od većih uzgajivača konja u cijeloj Francuskoj. Ovdje je došao sa svojim članovima kluba i alka ga jako zanima. Kaže da je zajedno sa sinom i ostalima gledao film o Alki na francuskom. Isto tako posebno se interesirao za značaj konja Edeka. Jako je ponosan što je mogao pomoći kako bi alkari imali kvalitetne konje za ovaj mimohod’, prepričao nam je Frano Vrančić koji je svih ovih godina, otkako je počela suradnja Ženevskih grenadira i VAD-a, prevoditelj s francuskog na hrvatski jezik. Iako nije govorio o jednoj zanimljivosti, saznali smo da je zbog tih aktivnosti od domaćina dobio na poklon jednu veliku penkalu koja bi mogla ići na popis Gunnissove knjige rekorda.

Ženevski grenadiri svoje ishodište djelovanja temelje na toj pobjedi, te svake godine, zajedno s ostalim udrugama grada, odnosno kantona Ženeve slave tu pobjedu. Temeljni moto grenadira je ljubav prema domovini i obitelji te prijateljstvo, što je i poveznica s Viteškim alkarskim društvom.

O toj poveznici kratko nam je kazivao Josip Gojun, podrijetlom iz triljskog naselja Ugljane, danas sa stalnim prebivalištem u Splitu, a dugo godina radio je u Švicarskoj. Čovjek koji je na određeni način spojio ove dvije udruge. Stari grenadiri danas imaju oko tisuću članova svoje udruge, redom uglednika iz društvenog, gospodarskog i političkog života Ženeve i Švicarske Konfederacije. Kroz 275 godina bilo ih je na tisuće. Samo tri osobe proglašene su počasnim članovima Starih grenadira. Jedan od te trojice je i Josip Gojun.

‘Sve je počelo 2008. godine kada u onom službenom dijelu s tadašnjim tajnikom VAD-a Antom Delićem kojeg sam poznavao. Poslije toga malo pomalo došlo se do ove velike suradnje. Najprije ti susreti bili su u vidu delegacija, a potom se išlo na proširenu suradnju i uzajamne posjete. Svakako treba naglasiti kako su grenadiri u punom sastavu bili dva puta na Alci i to 2009. te 2015. godine. Ovo sada je nešto posebno i data je velika čast alci, jer alkari, alkarski momci jedina su postrojba izvan Švicarske koja je sudjelovala na svečanosti u prigodi 275 godina postojanja Ženevskih grenadira. Uistinu osjećam ponos nakon svega, a posebno danas kada su tisuće Švicaraca i gostiju imali prigodu vidjeti alkarsku povorku. Velika je ovo promocija za cijelu Hrvatsku’, kazao je između ostalog Josip Gojun.

Nakon velike ceremonije i završetka svečanosti za sve sudionike, a njih je bilo oko 900, organizirano je jedno zanimljivo druženje, a nije izostajalo poznatog švicarskog sira. Međutim, po dobrom starom običaju, najveći šušur vladao je kod mjesta gdje su bili alkari, alkarski momci i ostali članovi alkarskog izaslanstva. Ispod hrvatskog barjaka pjevalo se i veselilo, a neumorni barmen Jure Vojković sa svojim pomagačima Borisom, Jozom, malim Bocom, Sakijem i ostalima pripremao je i dijelio poznati koktel Alkarski gin tonic.

‘Ponosan sam da mogu ovdje u Ženevi kao i na drugim ostalim mjestima na ovakav način dati svoj doprinos u promociji Alke i našeg kraja. Gužva je bila velika i drago mi je da svi znaju kada se Hrvati vesele i pjevaju. Veliki broj članova drugih postrojbi došao se počastiti na naš štand. Nije tu falilo ni našeg pršuta, vina, red je i to sa sobom ponijeti’, kazuje nam Jure.

Tijekom boravka u Ženevi članovi sinjske ekspedicije obišli i razgledali kulturno-povijesne znamenitosti grada. Nedjeljno jutro svanulo je u kišnom izdanju što je promijenilo plan boravka sinjskog društva u ovom dijelu Švicarske. Umjesto na detaljnije razgledavanje Ženeve, krenulo se uz obale Ženevskog jezera koje se nalazi u Švicarskoj (60%) i Francuskoj (40%). Ono je poslije Balatonskog jezera koje se nalazi u Mađarskoj najveće jezero u Europi. Njegova površina iznosi 582 km2 (od čega 348 km2 pripadaju Švicarskoj, a 234 km2 Francuskoj). Njegova maksimalna dubina iznosi 310 m. Na kraju jezera kod Ženeve, počinje rijeka Rona koja se ulijeva u Sredozemno more.

Slijedeće odredište bila je Laussana i Olimpijski muzej. Po dolasku ispred znamenite zgrade i prostora gdje je smještena svjetska sportska povijest svakome tko dođe iz Lijepe naše pogled ide prema spomen obilježju Hrvatskoj i svjetskoj košarkaškoj legendi Draženu Petroviću.

Fotografiranje za uspomenu kod Draženova spomenika kod kojeg se uređuje prostor bilo je neizostavno za svakoga. Jer naš kapetan u društvu je takvih legendi kao što su Emil Zatopek, Pavao Nurmi i drugi velikani čija su spomen obilježja ispred ulaza u glavnu zgradu Olimpijskog muzeja. Pored njih je i Pierre de Coubertin, pokretač modernih olimpijskih igara, a do njega stoji zapisan olimpijski moto ‘Citius, Altius, Fortius’ (Brže, više, jače) usvojen je pokretanjem Olimpijskog pokreta 1894. godine na njegovu inicijativu.

U ovom predivnom gradu završen je boravak članova Alkarskog društva i drugih članova njihova izaslanstva. Krenulo se na dug put od 1200 kilometara do cetinskog kraja. Ostaje ona bitna činjenica kako je još jedna prezentacija Alke u svijetu bila uistinu na velikoj razini. Započeta internacionalizacija alke krenula je vjerujemo baš onako kako je zapisano na pročelju Olimpijskog muzeja ‘Brže, više, jače’, naravno s alkom na koplju po svijetu.