Anđela Paštar Krnčević: ‘Žene u Alki’

Foto: Krešimir Tiganj

ŽENE U ALKI

Kao rođena Sinjanka od dječjih dana zavoljela sam Sinjsku alku. Ništa neobično. O Alci se u alkarskom kraju priča u svakoj kući, a u alkarske dane sav društveni život u Sinju u ozračju je Alke. S razlogom. Jer Sinjska alka stvarno je jedinstvena viteška igra u svijetu. Njena izvedba zapravo je kopija nekadašnjih srednjovjekovnih turnira kakvi su se održavali diljem tadašnje Europe, naročito sredozemlja. Jedino Sinjska alka održala se do današnjih dana, evo 300 godina, zato što je utemeljena na konkretnom povijesnom događaju. U Malom ili Sinjskom ratu s Otomanskim carstvom 1715. godine šačica Sinjana uspjela je odbiti sve napade silne osmanlijske vojske i obraniti svoju rodnu grudu, ostati svoj na svome. Od tih vremena Sinjska alka oduvijek je Sinjanima i Cetinjanima bila simbol slobode i samosvojnosti, ali i macho udruga, rezervirana samo za muškarce. Ja kao žena 21. vijeka s tim se ne želim pomiriti.

Da se razumijemo, ja, a vjerujem i sve druge mlade žene alkarskog kraja, kao i naše majke i bake, Alku neizmjerno volimo. I ničim je ne želim dovesti u pitanje. Kao Sinjanka spremna sam uvijek, u svakom trenutku, braniti izvornost Sinjske alke, ceremonijal njene izvedbe, ono što Alku čini Alkom. Ali se nikako ne mogu složiti da u Viteškom alkarskom društvu među članovima nema žena. Rodna neravnopravnost u toj udruzi rezultat je inercije, prakse koja nema nikakvu opravdanost niti je utemeljena na bilo kojem prihvatljivom argumentu. Što je najvažnije ni u dokumentima VAD-a, u prvom redu Statutu, a onda i pravilima, nije propisano da član VAD-a ne može biti žena.

Naravno da takva odredba ne može postojati jer bez žena ne bi bilo ni Alke. Od utemeljenja Alke žena je u Alki imala značajnu ulogu. Ona je bila i jest majka i supruga alkara, ispraćala je svojeg viteza na megdan, dočekivala ga, s njim proživljavala pobjede. I danas je tako. Svakog alkara na alkarski megdan za slavodobitnika priprema, pomaže mu u oblačenju odore, supruga ili majka.
Istraživala sam i saznala podatak da je svojevremeno žena bila čak u Upravnom odboru Viteškog alkarskog društva. Bilo je to početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. I nikome to nije smetalo. Zbog svega navedenog držim da bi vrlo zanimljiv prostor za djelovanje na lokalnoj razini, kada je u pitanju rodna, odnosno spolna ravnopravnost i zastupljenost, bilo Viteško alkarsko društvo. Nisam sama. Ima nas već na desetine koje bismo željele biti članovima VAD-a. Naravno da ne mislimo kako bismo bili alkari ili alkarski momci, ali toliko je široko polje djelovanja unutar Viteškog alkarskog društva da bi i za žene bilo mjesta.

Anđela Paštar Krnčević, dipl.oec.