lady

Ante Jurković: Važno je prihvatiti stvarnost

Autor/ica
Objavljeno: 23 prosinca, 2021
bozic

Umirovljeni profesor Ante Jurković poslao nam je prigodni tekst, ususret nadolazećem blagdanu Božiću. Tekst donosimo u cijelosti:

‘Sanjao sam da bi život trebao biti RADOST. Probudio sam se i shvatio da je život NAPOR. Radio sam i uvidio de je u naporu RADOST.’ (R. Tagore)
Vremena su teška – neizvjesna. Doba umiranja i društvenog sloma nadvladalo je smisao življenja.

U romanu ‘Kuga’ Camus je napisao da su pošasti uvijek tu oko nas, ali nas nekako uvijek uspijevaju iznenaditi. Tako se u normalnosti naših života (u ožujku prošle godine umiješala pošast u vidu SARS_COV 2 virusa) i nametnula nam novi način življenja, nove prioritete.

Iznenadila nas!?

Epidemijski nas je val nadvladao, strpljenja je sve manje među nama; medicinski radnici sve su iscrpljeniji, luđaci sve glasniji, političari bezobrazniji, a (ubogi) puk sve prokuženiji. Stavljeno smo, u potpuno neprirodno stanje socijalnog distanciranja, bombardirani negativnim vijestima, izloženi suludim idejama.

Psihologija svakodne(v)ice!

Kao što naše tijelo zadržava toksine i otpad, naš um se drži otrovnih stavova i pogleda na svijet. Ne trebamo se uvjeravati da smo sretni! Naime, svatko od nas ima (ionako) prirođen stupanj zadovoljstva životom. O tome, među ostalim, u svojoj knjizi ‘Ima li života prije smrti’ psihijatar Robert Torre pojašnjava da su ljudi danas uvjereni kako je moguće izbjeći (u potpunosti) životne nedaće, a negativne (koje su njegov sastavni dio) tumači kao psihičke probleme…

Zapanjujući su poda(t)ci o broju ljudi koji trebaju neku vrstu skrbi ili se teško nose sa životnim nedaćama. Pojačan je egzistencijalni strah. Izostaju ideje o boljoj budućnosti!

Nažalost, sve je manje uporišta, izvora nesigurnosti više. Živimo u svijetu dihotomije (dvojakosti), normi kojih se (nerijetko) ni njihovi donositelji ne pridržavaju!

Godinama učimo živjeti s kaosom koji sebi stvaramo i u kojemu (poneki) najbolje funkcioniramo.

Mentalni detoks…

‘Raspoloženja poput nemira, tjeskobe, straha, frustracije, depresije, krivice i slično ukazuju kako stojimo sa sobom, sa životom i svime u kojem bivamo’, pojašnjava (već citirani) Torre!

Uostalom, što bi bila sreća kad ne bi bilo suza, a put do smislenog življenja navlažen je upravo njima!
Promijenimo prioritete (i mišljenje stručnjaka), uhvatimo se u koštac sa svojim mislima i emocijama, pokrenimo vrijednosti. Ne bismo li bili u stanju oćutjeti barem ‘komadić sreće’, treba imati ljubavi!

‘Oni koji duboko vole nikada ne ostare, a ako i umru od starosti, umru mladi,’ kaže A.W.Pinero.

Sreća je biti savjesno prisutan u trenutku. Poezija (beletristika) je najtankoćutnija umjetnost za shvaćanje veze koju imamo sa životom. I glazbom-svojevrsnoj kupelji duha!

Biti ono što, zaista, jesmo. Ponekad je to teško. Ponekad nam to izgleda nemoguće. Strah od neprihvaćanja, samoće, strah da nećemo zadovoljiti očekivanja drugih. Srećom, svatko je od nas jedinstven – poseban i upravo to čini bogatstvo života; bogatstvo društva.

Interakcijom s drugima čovjek gradi sliku o sebi i osjećaj, odnosno vlastiti identitet. Smrft interakcije – smrt je društva!

Nositi svjetlo i sjenu, sreću i tugu u svojim – našim srcima – dio je bivanja, u današnjem svijetu predrasuda. Autentičnost, naša unutarnja snaga – mudrost ono je najljepše što (nosimo u sebi) posjedujemo.

Smirenost duha odmjerenosti nastupa, nasmiješenosti lica, pametnih riječi, solidarnosti, razumijevanja podizanja prijateljstva treba nam više nego ikada. Jedinstveni i različiti međusobno se dopunjujemo!

Sposobnost predosjećanja, intuicija (ili šesto čulo) djeluju u svim područjima našeg života; privatnog, poslovnog ili ljubavnog…

Empatija – jedinstveni uvid u stanje ljudske duše. Dok radimo dobre stvari, onda stvaramo bolji svijet. Ostaje nam da se međusobno ohrabrujemo u savjesnoj ljudskosti….Bogatstvo čovječanstva je jedino zajedničko jamstvo DOBRA!

Cinizam – vrhunac kukavičluka! Pregršt je mjera našeg srca i naše ljudskosti – humanosti.

Literaturom – beletristikom, kulturom srca oplemenjujemo duh, makneš se od politike. Uostalom, bolje je komunicirati s dobrom knjigom, nego praznim čovjekom. Čitanjem potičemo imaginaciju. Knjiga je (k tome) izrazito demokratična, nudi promišljanje, oplemenjuje naše emocije… Biološki aikido!

Ne možemo živjeti poput zombija i praviti se da nas se ne tiče – baš ništa što nema veze s našim malim, krhkim, nestabilnim životima, iza svih privida sigurnosti. Svi smo, na neki način, duševno pomućeni i svatko od nas, koji ne ugrožava sebe ili druge (u toj svojoj nemogućnosti) nije negoli normalan. Upravo životne nedaće i frustracije, koliko god teške bile, daju nam priliku za razvoj – očitovanje istinske zrelosti, empatije, altruizma i životnog smisla.

Prisjetimo se!

‘Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami,’ zapisa engleski pisac Aldous Huxley.

Najveće vremenito dobro jest ZDRAVLJE!
Pandemija mora biti poticaj (i) na vjeru, ali nije vjera sredstvo kojim se suzbija vrijeme. Nekima, nažalost, uspijeva zlu namjeru ‘prodati’ kao dobru. Bili vjernik, ateist ili agnostik jedino je razumno i ispravno okrenuti se onome što znanost preporučuje i smatra najboljim (A. Einstein).

Povjerenje u znanost i istraživanja omogućilo nam je da ne moramo umirati u tridesetima.

‘Tko ima znanost i umjetnost, ima i religiju.
Tko nema njih dvije, taj ima religiju.’ (Goethe)

Stoga, pristupimo životu s vjerom i poštovanjem i gledajmo na nj kao na veličinu koja stoluje u vlastitoj slavi!

Cijenjeni,

Pregršt je mjera našega srca i naše čovječnosti. Dobrota i plemenitost je ono što nosiš u sebi i iz nje djeluješ – radiš čarobne stvari. Potrebnije je, no ikada, na individualnoj razini, primijetiti pojedinca – ljudsko biće, osobu pokraj sebe, pružiti ruku, udijeliti – dati pomoć i podršku.

U rođenju betlehemskog Djeteta – otajstvu Božića, prignimo (ponizno) koljena, prinesimo svoje darove srca, ispunjeni vjerom i krjeposnim životom…

U želji da ispratimo ovu godinu, te zajedno, poput blage svjetlosti, uđemo u novu 2022. godinu, u trajnom zdravlju tijela i duše!

Srdačno

Ante Jurković, umirovljeni profesor

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh