Banovići ponovno na okupu

Foto/Tekst: Obitelj

Usprkos dogovoru s prvog okupljanja 1988. godine (o kojem je izvještavala i Slobodna Dalmacija) da će se druženje Banovića, subotom prije Alke, održavati svake godine, novo okupljanje dogodilo se tek nakon punih 38 godina. Ovoga puta, u nešto drugačijem sastavu.
Dana 22. kolovoza 2026. godine, radi druženja, boljeg upoznavanja i očuvanja obiteljskih veza, sastali su se potomci jednog ogranka velike obitelji Banović – potomci pokojnog Marka Banovića, sina pokojnog Ivana, rođenog 1882. godine.
Bila je to prilika da se mlađe generacije upoznaju s obiteljskom poviješću i podacima o njihovom doseljenju na područje Cetinske krajine iz Rame u Bosni i Hercegovini. Na prvom susretu 1988. godine sudjelovali su Banovići iz cijelog istoimenog zaseoka u Hrvacama, dok su ovogodišnje okupljanje organizirali i pohodili samo potomci Marka Banovića.
Povod okupljanju bila je upravo njegova životna priča, obilježena hrabrom odlukom da u potrazi za boljim životom u dva navrata prijeđe Atlantski ocean i ode u Chicago.

Od Hrvaca do Chicaga i natrag
Prvi put u Ameriku odlazi 1907. godine, kao 25-godišnjak. Prema sačuvanim useljeničkim podacima bio je visok 172 centimetra, crne kose i smeđih očiju, a u Chicagu ga je dočekao rođak Bože Banović. Ondje je ostao raditi do 1912. godine.
Po povratku u Hrvace uložio je zarađeni novac u kupnju zemlje, među ostalim i više zasebnih čestica neposredno uz rijeku Cetinu, na području poznatom kao ‘Sridnja livada’. Nakon povratka se oženio Anđom, nadimka Đula, s kojom je dobio tri sina (Jerko, Josip i Ante). No 1922. godine, tada već kao četrdesetogodišnjak, ponovno odlazi u Ameriku.
U francuskom Cherbourgu ukrcao se na brod Berengaria, kojim je stigao u New York (na otok Ellis) odakle je nastavio prema svom konačnom odredištu – Chicagu.
Ponovni odlazak je značio dugotrajnu razdvojenost od supruge i djece, u vrijeme kada su mogućnosti komunikacije bile vrlo ograničene. Vijesti su stizale uglavnom pismima, koja su putovala tjednima, pa je život iseljenika bio obilježen neizvjesnošću i stalnom brigom za obitelj kod kuće. Marko je iz Amerike povremeno slao novac obitelji i poticao ih da kupuju dodatnu zemlju kako bi osigurali egzistenciju. Nakon nekoliko godina rada, taman u vrijeme početka velike gospodarske krize 1929. godine, vratio se u svoje Hrvace.
Po povratku je obitelj dobila još troje djece – dva sina i kćer (Mirko, Ana i Stipan). Drugi svjetski rat donio je obitelji i veliku tragediju, kada je poginuo Markov najstariji sin, Jerko.

Obiteljsko stablo sa 118 potomaka
Marko je iza sebe ostavio brojno potomstvo. Na dan 22. kolovoza 2026. njegovo obiteljsko stablo brojilo je 118 potomaka, od kojih je 106 živih. Među njima je i njegov 95-godišnji sin Mirko, dok je najmlađi potomak, prapraunuk Leon, ima svega devet mjeseci. Tako se među živim članovima obitelji proteže gotovo cijelo jedno stoljeće.
Okupljanje je započelo prisjećanjem na Marka i njegov životni put, nakon čega je druženje sedamdesetak potomaka nastavljeno uz zajednički ručak, pjesmu i veselo raspoloženje.
Posebnu živost susretu dala su djeca, među kojima je dvadesetak mlađih od deset godina. I ovoga puta zaključeno je da bi ovakva okupljanja trebalo nastaviti i ubuduće, kako bi članovi obitelji međusobno održavali veze i prenosili priču o svojim precima na mlađe generacije.
Priča o Marku Banoviću i njegovih više od stotinu potomaka pokazuje koliko se jedna obitelj može razviti kroz generacije i koliko je važno sačuvati sjećanje na ljude od kojih je sve počelo.
Možda bi upravo ovakvo okupljanje moglo biti poticaj i drugim obiteljima da istraže svoje korijene, zabilježe obiteljske priče te pronađu priliku da se, unatoč današnjem užurbanom načinu života, ponovno susretnu, upoznaju i druže.

Prema sačuvanim američkim useljeničkim evidencijama/putničkom manifestu:
Ime: Marko Banović
Godina rođenja: 1882.
Dob pri dolasku: 40 godina
Bračni status: oženjen
Spol: muški
Zanimanje: poljoprivrednik
Pismenost: zna čitati i pisati
Nacionalnost/državljanstvo: u prijepisu navedeno „Jugoslaven / Hrvat“
Narodnost / rasa: Dalmatinac
Mjesto rođenja: Hrvace
Posljednje stalno prebivalište: Sinj, Dalmacija
Najbliži rođak u domovini: supruga Anđa Banović, Sinj/Dalmacija
Konačno odredište u SAD-u: Chicago, Illinois
Trošak putovanja: platio osobno
Raniji boravak u SAD-u: 1907.–1912., Chicago
Brod: SS Berengaria
Luka ukrcaja: Cherbourg, Francuska
Dolazak u New York: prema obiteljskom prijepisu 9. siječnja 1922.