Blagdan Gospe od Potresa u Košutama

U župi Košute danas će se održati zavjetna Misa povodom blagdana Gospe od Potresa ili Gospe Petrovske. Današnji datum zavjetni je svetac u župama Vojnić-Gardun, Trilj, Košute i Turjaci, a sveta misa održat će se u 19 sati

Naime, 02. srpnja prije 122 godine dogodio se razoran potres u Cetinskoj krajini koji je najviše pogodio naselja Vojnić, Gardun, Košute i Turjake.

Iz zapisa tadašnjeg triljskog župnika doznaje se kako je toga dana poginulo troje malodobne djece.

‘Potres se dogodio 02. srpnja, 1898. u 5 ipo sati, a od kamenja uzrokovanih potresom umrli su Ante Klapež (1 godina) i Jozo Klapež (5. godina), dica Bariše i Ane r. Delonga i Anđa Dodig kći Bože i Pere Vudrak, dite od 4 godine’, stoji u zapisu.

Nakon potresa mještani Vojnića, Garduna, Košuta i Turjaka zavjetovali su se da 02. srpnja neće raditi u polju. Kako se potres dogodio nekoliko dana iza blagdana svetog Petra, Gospa od Potresa naziva se još i Gospa Petrovska.

Događaj od prije 122 godine je opjevao Ilija Bijader, a na pročelju jedne kuće u Turjacima te jedne na Vojniću nalazi se uklesan spomenik.

Iz Jabuke, sela nevoljnoga

U istoku polja Cetinskoga,

Brzo stigoh k Trilju malenomu

kod butiga k mostu gvozdenomu.

Eto t’intra’ tu druga jednoga,

I on odi so Sinja biloga,

Iz vedrina Antu Vukasova

Kripila ga milost Isusova.

Ter se odtlen skupa uputismo

K Sniju bilom kako odredismo

Al kad bismo pod selom košute

eto t’ brate tad žalosti tute.

Prama dvorom Ante Kažimira,

Slušaj brate tuge i nemira,

Peta ura tad iz jutra biše,

minuta nekoliko više.

Sunce žarko taman ogranilo,

Sve Cetinsko polje obsinilo,

Eto t’ zemlja potrese se jako,

Priko odveć strašno, naopako.

Tako trešnja strahota bijaše,

Da sve cesta ispod nas pucaše,

U igraše ka i vilam slama,

regbi sad će učinit se jama.

Mi na nogam jedva ostadosmo,

Boga našeg ime zazivasmo,

Da zemljicu pod nami umiri

koja tad nas nemilo uzviri.

ANĐINE MUKE

Nemoj mila plakati me nane,

ni u tuzi provodit dane,

jer je ovo Božja ruka dala,

daklen čast mu velika i hvala.

Već ti uzmi oštre makazice,

pak mi strizi prsta jagodice,

sta je stina pri stini pribila,

kad je mene kula pritisnila.

Strizi nane ako je moguće,

prste moja još za rane vruće,

svakako mi već za radnju nisu,

jer mi vrlo satrveni visu.

Al ja neznam učiniti drugo,

teška moja i velika tugo,

već u mojoj sadašnjoj bolesti,

priklanjam se k Božijoj milosti.

POTOM JE ANĐA PREMINULA!