Božena Romac: ‘Volonterizam i rad za opće dobro poprilično su podcijenjeni’

Polako nam se približavaju Dani Alke i Velike Gospe koji su i ove godine ispunjeni nizom zanimljivih događaja, priredbi i koncerata. Vrijeme je to kada brojne sinjske udruge realiziraju neke od svojih programa i projekata. Jedna takva udruga je i UPSUS s čijom smo predsjednicom Boženom Romac porazgovarali o aktivnostima koje planiraju za nadolazeće dane.

UPSUS ili Udruga za promicanje suvremene umjetnosti Sinj osnovana je 3. listopada 2013. godine i od tada djeluje u smjeru promicanja suvremene umjetnosti na lokalnoj razini kroz edukaciju i informiranje djece, mladih i odraslih. Kako nam kažu, cilj je obogatiti kulturnu scenu i podići stupanj kulturne osviještenosti, te stvoriti kulturnu platformu za razvoj kreativnosti, pozitivnog mišljenja i stava prema kulturi, umjetnosti i ekologiji. Božena Romac, osim što je predsjednica UPSUS-a, volonterski djeluje u još nekoliko udruga te radi kao novinarka i menadžerica za odnose s javnošću.

Kada si počela volontirati i kako si se uključila u UPSUS?

Rad za opće dobro oduvijek me privlačio, u srednjoj školi za vrijeme Domovinskog rata volontirala sam u Crvenom križu, nakon toga u Sinjskom pučkom kazalištu i još nekolicini kulturnih udruga. Suradnja sa Edijem Radanom, koji je bio prvi predsjednik UPSUS-a, dogodila se sasvim slučajno, zatražio me pomoć pri osnivanju udruge i tako je krenulo. Upoznala sam vrlo zanimljive mlade ljude, kreativce, koji nisu željeli da Sinj kulturno stagnira, a ja sam bila spremna uložiti svoje znanje, vrijeme i rad da im u tome pomognem. Na početku smo postavili vrlo visoke ciljeve, uključili članstvo, napravili nekoliko uspješnih radionica i bili zadovoljni rezultatima. Vidjeli smo da su ciljevi ostvarivi kada smo samostalno izradili prvi eko paviljon Kašetarnicu i postavili je na plato iznad Peškarije. Te godine održali smo nekoliko predavanja o umjetnosti i ekologiji, organizirali  koncert i podjelu sadnica ljekovitog bilja. Posebno nas je veselilo što su sve generacije Sinjana dobro prihvatile naš projekt i podržale ga. Prošlogodišnja Kašetarnica bila je također dobro posjećena, obogatili smo kulturnu ponudu međureligijskim susretima, organizirali niz zanimljivih radionica za djecu i odrasle te intervenirali na kantama za smeće u gradskom parku.

Foto: Nikola Belančić

Uskoro će Dani Alke i Velike Gospe, kaži nam što ste pripremili za ovogodišnji Program?

Kašetarnica i plato iznad Peškarije postali su sinonim za UPSUS  zato smo i ove godine odlučili napraviti umjetničku eko instalaciju u tom dijelu grada. Taj nefrekventni prostor  oplemenit ćemo izložbom poznatih umjetnika, radionicama videa i fotografije, stripa, keramike te radionicom udruge BIOM. Čitat ćemo poeziju i kratke priče, a bit će i dva koncerta. U radionice želimo uključiti djecu i odrasle svih dobnih skupina. Izići ćemo i u druge javne prostore, u gradskom parku održati ćemo radionicu Land Art kojoj će park poslužiti kao ploča za društvene igre. Mislim da će biti zanimljivo vidjeti djecu kako izrađuju profile figura i pripremaju ih za društvene igre. Radionica i performans Nere Miočić mogli bi izazvati puno pozornosti naših sugrađana, naime, ta splitska umjetnica sa zagrebačkom adresom interaktivnom edukativnom radionicom povezat će hranu, fotografiju i video. Sinjska publika imati će priliku vidjeti, ali i biti dio performansa umjetnice koja  se svojim radovima predstavila u Zagrebu, Splitu, Beogradu i Londonu. I za kraj ono što želimo ostaviti kao vidljiv trag našeg ovogodišnjeg djelovanja su replike poznatih umjetničkih djela koje ćemo postaviti u javnom prostoru: Marcel Ducham – stolac s kotačem, Daniel Buren – zastave i Alexander Calder – mobil.

Koliko je potrebno vremena, truda i sredstava kako bi se organizirao jedan događaj na visokoj razini? I pojasni nam malo taj proces?

Možda će se nekome činiti pomalo nestvarno, ali je istina da se na svim dobrim projektima radi tokom cijele godine i ono što je najvažnije radi se timski. U udrugama se često događa da jedna ili dvije osobe preuzmu cijeli dio projekta na sebe što u konačnici rezultira programima samo da se odradi, pa postaju nezanimljivi. Mi ne funkcioniramo na taj način, često se sastajemo, iznosimo ideje i pokušavamo ih realizirati. Posebno sam ponosna na mlađe članove udruge jer vrlo ozbiljno shvaćaju svoj angažman. Kada govorimo o sredstvima koja se moju prikupiti za ovakve i slične projekte ona su poprilično visoka. Kako bi vas zapazili u moru programa koji se prijavljuju na natječaje, osim kreativnosti, truda i rada za uspjeh se potrebno nametnuti originalnošću projekta. Iznimno smo ponosni što je naš rad prepoznala Splitsko – dalmatinska županija i našu Kašetarnicu uvrstila u program od iznimne važnosti. Zahvalni smo vijećnicima grada Sinja koji su također prepoznali naš rad kao i svima drugima koji su nam dali podršku pri realizaciji programa.

Jeste li zadovoljni statusom koji imaju udruge u Sinju?

Nisam, mislim da su preuzimanje odgovornosti i rad za opće dobro poprilično podcijenjeni. Većina kulturno – sportskih programa u Sinju sastavljena je od programa koje nude udruge i toga građani moraju biti svjesni. Žalosti me kada netko govori o radu udruga u negativnom kontekstu. Činjenica je da volonteri u udrugama besplatno ustupaju svoje vrijeme, znanja i vještine kako bi unaprijedili i oplemenili rad lokalne zajednice. Mogu slobodno reći da su udruge pokretači i nositelji kulturnog i sportskog života Grada. Negativna percepcija prema udrugama promijenit će se tek kada postanemo svjesni da svaki pojedinac, u skladu sa svojim afinitetima, može život u gradu učiniti boljim i zanimljivijim. Smatram da bi puno brže napredovali kada bi prebacili fokus sa kritike preko društvenih mreža i političara na osobne vrijednosti i znanja kojima možemo doprinijeti razvoju zajednice.

Foto: Nikola Belančić