Branko Runje: ‘Pola stoljeća sam u New Yorku, ali Hrvatska, Split, Karakašica i Hit radio uvijek su u mislima’

Sinjanima i Cetinjanima raseljenima po cijelome svijetu poveznica s rodnim krajem su Hit radio i Ferata. O životu i djelovanju Hrvata u svijetu, kao i njihovoj povezanosti s rodnim krajem, umjesto nekada dobrih starih poštanskih pisama, sada svjedoče brojne radio postaje, a za Cetinjane to je Hit radio. Često se oni javljaju u kontakt emisije kroz ‘Cappuccino’, ‘Sinjanje’ ili nazovu redakciju kako bi prenijeli pozdrave svojim obiteljima ili čestitali nekome prigodne životne događaje. Tako stižu pozivi iz Frankfurta, Berlina, Beča, Irske, Islanda ili iz nekih mjesta gdje ima Cetinjana u mirovnim vojnim misijama.

Međutim, podosta puta na poznate radijske brojeve stigne poziv iz SAD-a, točnije New Yorka i to od Branka Runje, koji je podrijetlom iz Karakašice. Na naše veliko zadovoljstvo, jučer je u redakciju Hit radija došao upravo šjor Branko kako bi pozdravio redakciju, kako kaže njemu najdražeg radija.

‘Obećao sam vas posjetiti i evo me u redakciji meni najdraže radio postaje. Stigao sam iz Amerike početkom ljeta u Split gdje imam stan, a kada idem put Sinja i rodne Karakašice kako bi to bilo ne vidjeti vas.’

Kroz ugodni razgovor Branko Runje se prisjetio svog odlaska u jedan od najmnogoljudnijih gradova na svijetu:

‘Bilo je to davno i skoro će pola stoljeća da sam u New Yorku. Otišao sam tamo davne 1974. godine. Iako sam imao ovdje dobar posao, životni put me odnio kako se kaže ‘priko Bare’. Mislio sam na povratak, ali slijedila je ženidba, a moja je supruga podrijetlom iz Potravlja, dobili smo djecu i tako ostalo se u Americi.’

Runje naglašava kako je zapravo njegov brat najviše zaslužan što je on napustio rodno ognjište:

‘Moj pokojni brat fra Petar Runje utemeljio je našu katoličku misiju u Astoriji 1971. godine i povukao mene u taj dio svijeta. On se poslije vratio u Hrvatsku, a ja sam kako sam rekao ostao tamo. Radio sam tamo, konobario najprije, potom vodio poslove u najpoznatijem Steak house u New Yorku gdje su dolazile istaknute osobe iz političkog, sportskog i javnog života. Imam dvije kćeri, jedna je udana za našeg Hrvata iz Rame, a druga za Amerikanca. Imam četvero unučadi. Neki su bili došli s nama ovo ljeto i vratili su se u Ameriku. Zanimljivo kako najstariji unuk Andrew, sin od kćeri udane za Amerikanca, stalno ističe da je on 110 posto Hrvat, a ne Amerikanac. Po povratku u New York napisao je jedno pismo koje nam je poslao. Ima malo tih gramatičkih i jezičnih poteškoća ali je jako emotivno napisano.’

Iako je to dalek put, nakon umirovljenja rijetka je godina da Branko Runje ne dođe obići svoj rodni kraj:

‘Evo i ove godine smo tu i vraćamo se krajem rujna. Volim svoj kraj, Split gdje imam stan, rodnu Karakašicu, vidim i neke koje nisam vidio pola stoljeća. Vraćam se iduće godine ali s jednom obvezom. Naime, moja unučad ne znaju hrvatski. Iduće godine na ljeto moramo ja i supruga dati sve od sebe da ih nešto naučimo našeg govora. Moramo to jer zaista vole našu Hrvatsku.’

Naš dragi gost iz Amerike vratio se na onu glavnu poveznicu s rodnim krajem:

‘Kako je vremenska razlika šest sati, ako oću se javiti u Cappuccino za 9,30 moram ustati u 3 ujutro. Kada to zaželim nije teško, jer nešto je u čovjeku posebno kada osjeti glas u kraju gdje je rođen. Već je znano kako je moja omiljena pjesma ‘Kad se svome domu vratim’ klape Rišpet. Vraćam se ljeti i na ovakav način, ali život je takav da mi je tamo kuća, obitelj i ostalo.’

Branko Runje prisjetio se svog boravka u redakciji Hit radija prije nekoliko godina kada smo mu poklonili knjigu Sinjanje, kako bi dok bude plovio nebeskim visinama prema New Yorku sa svojom životnom suputnicom mogao prebirati stranice ove knjige i sjećati se starih i pomalo zaboravljenih riječi kojima su ga davno, prije 49 godina, s rodnog ognjišta ispratili u tuđinu.

‘A koliko sam je puta pročitao, vidio, sjetio se tih riječi, ko će to opisati!’

Kratko nam je to na kraju kazao šjor Branko Runje odlazeći prema metropoli Dalmacije na još malo zasluženog odmora, potom prema New Yorku, a ako Bog da ponovno iduće godine stiže nam u goste s još ponekom zanimljivom pričom iz tuđine.