Cetinskim mljekarima redovite isplate za isporučeno mlijeko

Prošlo je dvije godine od kada su na brojnim prometnicama, ispred pogona mliječnih prerađivača i Ministarstva poljoprivrede prosvjedovali hrvatski proizvođači mlijeka. Bio je to jedan od najozbiljnijih prosvjeda u posljednje vrijeme na hrvatskoj poljoprivrednoj sceni.

Mljekari s područja Cetinskog kraja također su tada dali potporu kolegama iz sjeverozapadnog dijela Hrvatske te mljekarima iz Slavonije. Razlozi prosvjeda bili su niske cijene otkupa, uvoz stranog mlijeka te poticaji.

Kakva je trenutna situacija s otkupom i samom proizvodnjom mlijeka na području Cetinskog kraja, ima li pomaka na bolje ili je ova poražavajuća poljoprivredna priča još i gora, upitali smo mljekara Ivana Putnika iz Brnaza, predsjednika Udruge proizvođača mlijeka Dalmacije.

‘Što se tiče današnje situacije, ona nije loša za nas mljekare s ovog područja. Prošle godine smo dobili jednog značajnog otkupljivača mlijeka koji uredno plaća preuzeto mlijeko, a cijena se kreće od 2 do 3 kune, ovisno o kvaliteti, od prvog do trećeg u mjesecu bude isplata’, ističe Ivan Putnik.

Putnik je naglasio kako bi cijena otkupa mlijeka, s obzirom na rad i utrošena sredstva, mogla biti i veća, no s obzirom na poteškoće u mljekarstvu, sadašnje stanje je koliko toliko dobro. Putnik izražava žaljenje što otkupljivač mlijeka, a radi se o Pogonu Eko-sira Puđa iz Poduzetničke zone Čaporice, nije ranije počeo s radom, jer bi to sigurno spasilo proizvođače mlijeka koji su bili prisiljeni zatvorili svoje štale i ugasiti OPG.

‘Do sada smo raznim otkupljivačima i prerađivačima mlijeka davali svoje mlijeko. Bilo je tu svega i svačega, kasnilo se s isplatama, no sada je druga priča. Nas oko 25 proizvođača mlijeka s područja cijelog Cetinskog kraja uglavnom isporučujemo mlijeko pogonu u Čaporicama, a to je dnevno oko tri tisuće litara.’

Putnik ističe kako ta količina nije dostatna za potrebe ove sirane. Stoga smatra kako bi se u dodatnu revalitizaciju stočarstva i mljekarstva trebale žurno uključiti sve jedinice lokalne samuprave s ovog područja,kako bi se povećao stočni fond te pomoglo pojedincima koji žele povećati broj grla u svojim štalama ili onima koji bi krenuli u proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda.

Govoreći o situaciji s poticajima, koji su bili jedan od glavnih problema navedenih prosvjeda, Putnik je kazao:

‘Naša županija ove godine priprema program poticaja na način izdvajanja sredstava u iznosu od 1600 kuna za junicu oteljenu i odgojenu na našem gospodarstvu, što ne bi bilo loše. Što se tiče državnog poticaja, u prošloj godini trebali smo po litri mlijeka dobiti 50 lipa. Za sada nam je isplaćeno tek 17 lipa po litri, a hoće li i kada biti isplaćen ostatak, tko to zna. Po jednom hektru zemlje dobili smo 550 kuna’, zaključuje Ivan Putnik.

Ovo je možda jedan tračak nade koji bi koliko toliko održao proizvodnju mlijeka na Cetinskom području. O davnim vremenima može se samo sanjati i sjećati se kako su cetinski stočari prije 30-40 godina mljekari u Splitu znali isporučivati oko 5,5 milijuna litara mlijeka godišnje, a tome treba dodati i potrošnju mlijeka koju je tada konzumiralo oko 60 tisuća stanovnika na području Cetinskog kraja. Bilo je to vrijeme kada je po sinjskom i ostalim poljima paslo i do 12 tisuća muznih krava. Na istom području sada je, vjerovali ili ne, tek 500-tinjak krava, a godišnja isporuka mlijeka je nešto veća od jednog milijuna litara.

Ovi podaci na području Cetinske krajine ne čude ako se uzme u obzir da je Hrvatska zemlja s najvećim padom proizvodnje mlijeka u Europskoj uniji – čak 17 posto u prošloj godini. Primjera radi, u 2003.imali smo 59 tisuća proizvođača mlijeka, a danas niti 11 tisuća. Uglavnom svi oni u 96 posto proizvode domaće mlijeko prve klase, a otkupna cijena nije zadovoljavajuća, pa se postavlja pitanje kakve bi tek bile otkupne cijene da je slabije kvalitete.