Četvrta slavonska priča Ante Botića – Bravići iz Vrbanje: ‘I Vrbanja je moja Hajdukovih boja’

Ivica Bravić i s obitelji ispred kuće

Kada se rodiš u dalmatinskoj obitelji u Slavoniji, nemaš puno izbora. Jedna je opcija da sport uopće ne pratiš, a druga je da navijaš za Hajduka.

Vječna je i neraskidiva ljubav Slavonije i Hajduka. Počelo je davno. Ne čudi to kada znamo da su se Dalmatinci u Slavoniju selili od početka 20. stoljeća, u ovom slučaju s triljskog kraja. Škrta zemlja i sirotinja tjerali su ljude u slavonsku ravan, oduvijek bogatu i blagodatnu. No, iako su odlazili iz svoje Dalmacije, ona nikada nije odlazila iz njih. A jedan od načina za očuvanje identiteta bio je Hajduk.

Svaki navijač Hajduka iz ovog vrbanjskog kraja ima svoju priču. Mnoge će, nažalost, ostati neispričane. No, priča istinskog hajdukovca Ivice Bravića, korijena tijaričkih, neće.

‘Moji su došli s Tijarice oko 1930. godine. Moj djed Filip i baba Milica, rođena Dujmić s Aržana, imali su petero djece -tri kćeri i dva sina, a jedan od njih je moj pokojni otac Branko. On je radio u šumariji. Nažalost, klade su pale po njemu i smrtno je stradao 1985. godine. Imam još imam brata Branka, koji je po ocu dobio ime i sestru Miru’, kazuje Ivo Bravić o svojoj obitelji.

Svi Tijaričani manje-više na početku su bili smješteni na Stanici, bliže željezničkoj postaji, ali vremenom su selili u druge dijelove sela. Tako je selio i Ivica sa svojom obitelji.

‘Prije 15 godina kupili smo ovu kuću gdje smo sada, na mjestu zvanom Babić ćošak. Tu je nekad bila kuća Hercegovaca Marića i tu je bio buffet Grude’, ističe Ivo, dodajući da je sada kuća svojevrsni pokazatelj kako dobar dio Vrbanje voli bilu boju.

‘Koliko je nama Hajduk u srcu teško je opisati. Od kada znam za sebe živim za Hajduka, kao i cijela moja obitelj – žena, djeca Emma, Filip i Kosjenka. Svi smo članovi DPH Županja. Ja i moja Emma smo u onom projektu ‘Za sva vrimena’ i naša će imena biti u tematskom parku na Poljudu, to je naš zavjet’, ponosno ističe Ivo.

Kuća Bravića u središtu Vrbanje u bojama Hajduka

Ivo nam nadalje pojašnjava kako je došlo do toga da se njegova kuća oboji oznakama Hajduka.

‘Živjela je ta zamisao dugo vremena, našli su se majstori za urediti mural i evo, vidjeli ste i sami. Kada se ispisao stih za Hajduka i grb bila je velika fešta. Drago mi je da se to dogodilo u vrijeme našeg kirvaja. Neka se vidi gdje se dolazi. Drago mi je da sam u posljednje vrijeme učlanio podosta Vrbanjaca i druge iz susjednih mjesta u Hajduk’, ističe Ivica.

No, ima jedna stvar zbog koje je Ivici žao.

‘Još nisam bio u kraju odakle su moji došli u Vrbanju. Vjerujem kako ću uskoro ostvariti tu želju i sa svojom obitelji otići na Tijaricu, do Bravića. Vjerujem da ću i upoznati rodbine koje sigurno ima u Dalmaciji’, kazuje Ivo Bravić na kraju svoje hajdučke priče.

Naravno, sve ovo kazivao nam je kako drugo nego u dresu najdražeg kluba.