Dario Sablić: “Zagora je specifičan klub, Mario Paić je čudo od čovjeka!”

Iako su trenutačno sva svjetla reflektora uperena prema Svjetskom nogometnom prvenstvu, mi se i dalje držimo terena bliže nama, a ovotjedne sportske crtice odlučili smo popuniti razgovorom s Dariom Sablićem, trenerom Zagore iz Unešića, prvaka Treće NL jug…

Dario Sablić je nakon igračke karijere odlučio nastaviti raditi u nogometu kroz trenerski poziv, a prije nego će u Zagori pronaći svoje najsvjetlije trenutke, ranije je bio i trener Junaka te Hrvaca.

Zagora je konačno, nakon niza godina u kojima se štošta toga ispriječilo, uspjela naslov pretočiti u prolazak u viši rang natjecanja pa će sljedeće sezone biti dio Druge NL, lige koja se igra na razini cijele Hrvatske.

“Osvojili smo taj naslov prvaka, onda smo dodali i županijski Kup i sezona ne može biti bolja nego jest. Nismo na startu sezone imali taj imperativ osvajanja naslova, slagali smo momčad u hodu, ali već se nakon prvog dijela jeseni vidjelo da tu može biti pravih rezultatskih ostvarenja. Jedan je tu dio ekipe koja je i ranije imala odlične rezultate pod trenerima Glavašem i Pavićem, tako da nastavili smo raditi na dobrim temeljima, ali smo dosta i pomladili ekipu i na kraju dobili rezultat.”

Unešić je malo mjesto u šibenskom zaleđu, sa svega 250 i koji stanovnik više. Koja je tajna uspjeha Zagore, jer čak je i glavni financijer Zagore Mario Paić donekle smanjio ambicije u odnosu na ranije godine, nije pošto-poto jurio tu višu ligu koja se, eto, dogodila kao nekakva nagrada za višegodišnji trud i to kada su se najmanje nadali.

“Da, pomalo je nevjerojatno vidjeti Unešić na vrhu, a iza kojeg su veliki gradovi poput Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Metkovića ili Sinja. Svi se pitaju kako? Ali, cijelo mjesto ima samo taj klub kao centralnu točku, svaki trening se gleda, a o utakmicama i da ne govorimo. Sinergija jednog mjesta, ljudi koji rade u klubu i na kraju nas koji smo na terenu, to je jedan velik razlog ove lijepe priče.”

Zagora nije u vrhu po proračunu u ovoj ligi. Prema podacima dostupnima na Fini (službeni GFI), tek je to oko 150 tisuća eura u 2025. godini, dakle, daleko od jednog Zadra koji je prema istom izvoru “rashodovao” preko 700 tisuća ili pak našeg Junaka koji je imao potrošnju od 372 tisuće eura u spomenutoj kalendarskoj godini.

“Očito da nije sve u novcu, iako je novac jako važna stavka, međutim, nije isključivo presudna u cijeloj priči. Nešto je i u karakteru, selekciji igrača i da u klubu nema “trulih jabuka” i da se svi vesele pobjedi i dakako da su tužni kad je poraz. To je neka polazna točka.”

Mario Paić, spomenuli smo, je prva figura kluba. Glavni financijer koji uz svoj vlastiti novac te novac svojih poslovnih suradnika i prijatelja kluba Zagori donosi oko 80 posto gore navedenog proračuna.

“Teško je opisati Marija i njegove emocije. Čudo od čovjeka. On je na svakom treningu, na svakoj utakmici i jednostavno živi Zagoru. Nije to samo novac kao novac, jer u njegovom radu se vidi ogroman napredak i u infrastrukturi kluba, dresovima, autobusu koji nosi naše boje i grb kluba, a naredne sezone će se to vidjeti i na razini cijele Hrvatske. Mario Paić je primjer čovjeka koji sustav treba gurati prema gore iz razloga što svoje ambicije i svoje financije stavlja u korist društva. Malo je takvih ljudi.”

Koji su ciljevi, što se može očekivati od Zagore u višem rangu, pitamo, a Sablić je naglasio da Zagora nema namjeru biti prolaznik nego stalan i stabilan drugoligaš.

“Mi smo dobro posložen klub, postoji jasna hijerarhija i svatko zna što mu je posao. Plan je biti bolji, stabilizirati se i onda ako se ukaže prilika ići i dalje. Zašto ne, ali opet bez nerealnih ambicija i samo na zdravim osnovama.”

Na kraju, Dario je bio i dio Junakova dva uzastopna naslova prvaka kao pomoćnik Stipi Grčiću, ali Junak je sada prilično daleko ostao u toj borbi. Pitali smo kako gleda na tu situaciju.

“Meni se uspjeh u mom gradu dogodio te dvije sezone kada sam bio uz trenera Stipu Grčića (2018/2019 i 2019/2020), na što sam jako ponosan. To je bio povijestan rezultat za naš grad, ali ne želim se sada eksponirati u tom pogledu, međutim, te nam trenutke nitko ne može oduzeti. Nažalost, Junak je ekspresno u jeku korone nezaštićen ispao iz Druge lige i sada je klub na toj razini kojoj je. Trenerski posao je takav da su promjene sredine normalne, ja radim 70 kilometara od kuće i ne tražim da ja sada moram raditi u svom gradu.”

Trenerski posao, specifičan kakav jest, najbolji je opis dobio u sljedećoj rečenici koju samom čuli od Darija:

“To je posao jedne velike odgovornosti i trener je uvijek kriv kad ne ide i to je tako, ali je s druge strane i zaslužan za ono dobro.”

“Ne žele vam uvijek svi dobro, to je tako u životu, ali to treba iskoristiti kao dodatnu motivaciju, kao pogonsko gorivo. Ne znam je li dobro reći iz dišpeta, ali nije pogrešno i to reći.”