Davor Milošević, Sjećanje na hodočasnički put: Jaffa Port Tel Aviv – Jaffa Gate Jeruzalem i Betlehem

Tekst: Helena Budimir / Fotografije: Davor Milošević

 Svakodnevno slušamo vijesti o ratu na Bliskom istoku i u Svetoj Zemlji. Hodočašća su otkazana ili odgođena. Uz ograničenja na mjestu gdje je Krist uskrsnuo, u crkvi Svetog groba u Jeruzalemu, misu na Uskrs predvodio je latinski jeruzalemski patrijarh Pierbattista Pizzaballa. S nadom da će na tom području zavladati trajni mir i da će svi hodočasnici ponovno moći posjetiti Svetu Zemlju, donosimo zanimljivu priču našeg sumještanina Davora Miloševića koji je prije godinu dana postao jeruzalemski hodočasnik te je dobio osobnu nagradu Grada Sinja 2025. godine i na procesiji je za blagdan Velike Gospe ponosno nosio barjak Čudotvorne Gospe Sinjske.

Nakon što je 2017. godine dobio od Bratovštine Svetoga Jakova za Hrvatsku sa sjedištem u Samoboru prvu putovnicu na hrvatskom jeziku i s njom prošao Put Svetoga Jakova (Camino de Santiago), dobio je 2025. godine i drugu putovnicu te s njom, prvi u Hrvatskoj, prošao hodočasnički put: Jaffa Port Tel Aviv – Jaffa Gate Jeruzalem, potom Betlehem.

Sa slikom Gospe Sinjske u ruksaku, pažljivo zamotanom i spremljenom u navlaku, krenuo je na svoj hodočasnički put u Izrael, rutom kojom nijedan Hrvat nije prošao. Vodila ga je misao da sliku mora donijeti u Isusovu rodnu zemlju i ostaviti negdje kao svoj zavjetni dar. Nije imao određeno mjesto, tu je odluku prepustio Božjoj providnosti i ona ga je dovela u Franjevački dječji dom u Betlehemu (Custodia Di Terra Santa – Franciscan Boys Home). Voditelj Franjevačkog doma fra Sandro Tomašević dočekao je Davora i s njim, uz posvetnu molitvu, postavio sliku Gospe Sinjske na vidljivo mjesto svima koji obitavaju u sirotištu i onima koji će ga tek posjetiti.

Poticaj za hodočašće u Izrael javio se nakon susreta sa Španjolkom Carlotom Valenzuelom koja je 2022. sama pješačila od Finisterre (mjesto u Španjolskoj) do Jeruzalema. Prepustivši se Božjoj volji, nakon 11 mjeseci stigla je na svoj cilj. Davora i Carlotu je povezao i Put Svetog Jakova jer su ga oboje prošli, ali susreli su se tek u Sinju kada je Carlota na svom Jeruzalemskom putu posjetila Svetište Gospe Sinjske. Nakon tog susreta Davor je odlučio da će i on jednog dana pješice sam prijeći rutu: Jaffa Port Tel Aviv – Jaffa Gate Jeruzalem. Ta se nakana ostvarila u Jubilarnoj godini kojoj je geslo bilo Hodočasnici nade te je Davor ponovo postao hodočasnik i 11. 3. 2025. doputovao u Izrael. Nakon svih kontrolnih provjera stigao je u Jaffa Port. Stupio je u kontakt s kreatorima hodočasničke rute u Izraelu. To su bili Golan Rice i Yael Tarasiuk Nevo koji su mu svaki dan mobitelom slali rutu koju taj dan može prijeći. Prva etapa je bila: Jaffa Port – Ramla, druga: Ramla – Latrun, treća: Latrun – Abu Ghosh i četvrta etapa: Abu Ghosh – Jaffa Gate – Jeruzalem, a nakon toga Betlehem. Istaknuo je kako je svaki dan sam pješačio po 30 kilometara, po temperaturi od 30 stupnjeva, s ruksakom od 13 do 14 kilograma, bilo mu je jako iscrpljujuće i naporno, ali vodila ga je Božja providnost. Svoje je misli svakodnevno usmjeravao u osobnu molitvu za neku određenu osobu. Posebno mu je bilo teško drugog dana hodočasničke rute kada je u pustoši i po velikoj vrućini ostao bez vode i bez baterije na mobitelu. Tada se osjećao bespomoćno i bezizlazno, ali uz Božju pomoć na putu je susreo židovsku obitelj koja mu je pomogla napuniti mobitel i nahranili su ga te je uspio nastaviti svoj put. Davor je kazao kako je na svakoj etapi upoznao nove ljude različite vjere i nacionalnosti, ali ispunjene poštovanjem i gostoprimstvom prema njemu, hodočasniku, koji svraća u njihov dom. Svi su ga ti susreti i različiti događaji obogatili i učvrstili u njegovom postizanju cilja. U Libijskoj sinagogi u Jaffi dobio je prvi pečat u hodočasničku putovnicu. U Ramli je upoznao prof. Ronija koji ga je povezao s Hrvaticom Ivanom, a ona, pak, s fra Sandrom Tomaševićem u Betlehemu. Kad je Davor saznao tko je fra Sandro, odlučio je sliku Gospe Sinjske odnijeti njemu i ostaviti je kao zavjetni dar u Dječjem domu. Naime, fra Sandro je fratar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, član je uprave Kustodije Svete Zemlje i ravnatelj Franjevačkog dječjeg doma u Betlehemu.

U Ramli je prenoćio u anglikanskom samostanu, u Latrunu kod trapista koji su ga toplo i nesebično ugostili, u Abu Ghoshi posebno su ga dočekali i ugostili u Saxum centru koji vodi Opus Dei, a voditeljica Blanka Ramirez prezentirala mu je njihov muzej i djelovanje.  Prenoćište nakon treće etape imao je u samostanu u Abu Ghoshi kod časnih sestara.

Ipak najposebniji i najvažniji dio bila je četvrta etapa koja prati Isusove zadnje postaje ovozemaljskog života u Jeruzalemu. Tu ga je dočekao fra Ivan Josip Soldo koji je s njim propješačio sve Isusove postaje Križnog puta, a završni put vodio ga u najvažniju crkvu za kršćane, crkvu u kojoj se nalazi Isusov grob. Bazilika Kristova Groba, u svojem današnjem obliku, obuhvaća i mjesto Isusova razapinjanja kao i mjesto ukopa. Sagrađena je na predjelu zvanom Kalvarija, Golgota koje je u Isusovo vrijeme bilo izvan gradskih zidina. Davor je naglasio kako se u Kristov grob ulazi kroz mala vrata, unutra se smijete kratko zadržati, dotaknuti mramornu ploču koja prekriva mjesto gdje je Isus pokopan i izreći kratku molitvu. Posjetio je i kapelu Hrvatskih svetaca i blaženika na Pastirskim poljanama koja je otvorena 2025. godine. U Jeruzalemu mu je kao hodočasniku ukazana velika čast, susret s jeruzalemskim biskupom Williamom Shomalijem.

Nakon što je prošao sve etape hodočasničke rute, 16. 3. 2025. dobio je priznanje izraelskog Ministarstva turizma Pilgrim Certificate, titulu jeruzalemskog hodočasnika. Međutim, tu za Davora nije bio kraj hodočasničkog puta, Gospina slika bila je još u ruksaku i trebao ju je odnijeti kao zavjetni dar u Betlehem. Nije bilo nimalo jednostavno doputovati do fra Sandra i Isusova rodnoga mjesta. Betlehem se nalazi izvan Izraela u Palestini i potrebno je proći kontrolni prijelaz. Davor je kazao kako je u Betlehemu na snazi policijski sat, a kontrolni prijelaz izložen je pucnjavi i ratnoj opasnosti, bilo je i vrijeme Ramazana kada ništa nije radilo, ali uspio je ući u Betlehem i sretno doći do svog zadnjeg odredišta.

U Franjevačkom dječjem domu upoznao je voditelja fra Sandra Tomaševića koji se brine za tridesetak dječaka koji su kršćani, bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Neki žive u sirotištu, a neki dolaze u cjelodnevni boravak. U posljednjih sedamnaest godina koliko djeluju, sto osamdeset dječaka spašeno je s ulice. Neki od njih su i diplomirali te otvorili svoje poslove. Davor je sliku Gospe Sinjske donio na pravo mjesto i s fra Sandrom je, uz posvetnu molitvu, postavio na vidljivo mjesto na radost svih ukućana. U Betlehemu je upoznao fra Antonija i fra Jagu s kojima je posjetio Baziliku Isusova Rođenja, jednu od najstarijih crkava na svijetu koju je sagradio rimski car Konstantin 330. godine. Franjevci su na Davora ostavili poseban dojam, iako žive u ratnim i otežanim uvjetima, ispunjeni su skromnošću, duhovnošću i nadom za mirnim suživotom među ljudima.

Na kraju nam je otkrio što povezuje Put Svetog Jakova i Jeruzalemski put.

‘Fizička izdržljivost, mentalna spremnost i duhovni rast koji doživljavaš svakim prijeđenim korakom. Na oba puta osjećaš Božju prisutnost u tišini koja te prati, u sjećanjima na tvoje najmilije, u molitvi za potrebite i bez obzira koliko te noge bole usredotočen si na ono bitno, na svoj cilj. Ponovno otkrivaš sve vrijednosti u koje vjeruješ’, zaključio je Davor.

Ostvarivši svoj cilj, hodočašće Jaffa Port Tel Aviv – Jaffa Gate Jeruzalem i postavljanje zavjetnog dara, slike Gospe Sinjske, u Betlehemu kao poveznicu svog rodnog zavičaja s Isusovim rodnim mjestom, Davor Milošević se duhovno ispunjen vratio kao jeruzalemski hodočasnik natrag u svoju domovinu.