Feratin đir: Od Cetine do Muzeja Sinjske alke

Ove jesenske subote, dok stabla s razlogom mijenjaju svoje boje, a lišće ih polako napušta, uobičajenom subotnjem Feratinu điru promijenili smo rutu fotografiranja.

Umjesto sa sinjske špice na dnu Pijace gdje se bistre i raspravljaju teme životne svakodnevice, a posebno u ove dane, krenuli smo od Cetine, od Kerepa. Tajnovita i još nedovoljno istražena, ova krška ljepotica, polako ispod mosta i podno Otoka kroči prema svome odredištu, do ušća u Omišu.

Putujući prema cetinskoj metropoli gledamo Sinjsko polje. Otužne slike, umjesto jesenskih usjeva ranog ječma i još pokoje njive s kukuruzom, dominiraju korov i zapuštene oranice. Malo je onih koji ovo lijepo vrijeme koriste za poljoprivredne radove. Međutim, ipak ima i onih koji ne daju zemlji da miruje, malo se ore, čisti se pokoja njiva nakon ubranog kukuruza, a na velikim travnatim površinama umotane, velike bale sijena, čekaju zimu.

Do prije mjesec dana južna vrata sinjskog hipodroma bila su u znaku kašeta grožđa, a sada se kultura promijenila i sve odiše kacama kupusa, kako izribanog tako i onog u glavicama.

Ulazeći u gradsko područje, kod konja na dnu Alkarskog trkališta osjeti se dašak Neretve. Na improviziranim bancima sunce odbijaju mandarine. Tako su lijepo posložene, da ih je grijota dirati, ali nije to tako. Ponuda i potražnja su u ravnoteži, pa se tako proda što se i doveze. Ova sunčana subota i prekrasno vrijeme u samo srce grada, na Pijacu i Peškariju izmamilo je i staro i mlado.

Zanimljiva slika čeka nas na ulazu na Peškariju gdje baka i unuka preraspoređuju blagodati intrade, puru, kapulu, luk, grah i ostalo. Na bancima stare peškarije, promjena nema. Jedni te isti  marljivi poljoprivrednici izložili su svoje trude. Voća i povrća koliko ti srce zaželi, uz obavezno isticanje, sve je ekološko.

Na Pijaci uobičajena slika, na osunčanom dijelu štekati puni, ispijaju se različita pića i bistre svakodnevne teme, a oni što su na takozvanom stajanju čekaju da se netko digne pa da oni uskoče u na ta mjesta.

Na kratko smo se ponovno vratili preko Peškarije,kako bi ovaj subotnji Feratin đir završili uz sinjsko svetište najposjećenije odredište, a to je Muzej Sinjske alke. I ove, kao i prethodnih subota, brojne skupine posjetitelja žele vidjeti što je to u ovom muzeju tako privlačno.

Ovoga puta zatekli smo pedesetak bivših studenata FESB-a iz Splita kako na izlazu iz muzeja kupuju prigodne suvenire, kao dokaz i sjećanje na posjetu Muzeju Sinjske alke.

Fotogalerija