Feratin đir po sinjskim pazarima

Prije desetak i više godina subota u Sinju bila je u znaku zanimljivog, posjećenog i nadaleko poznatog sinjskog pazara. Međutim, ta vremena su prošla, a danas svjedočimo sasvim drugoj slici.

Kišni i tmurni prijepodnevni sati učinili su ovu priču još tužnijom. Naime, od kada je sanitarna inspekcija prije nekoliko godina zatvorila sinjski stočni pazar, uz obrazloženje kako ne udovoljava potrebnim kriterijima, došlo je do nestajanja tradicije pazara u Sinju. Nakon toga, ponuda i kupnja raznih artikala i životinja odvija se na dvije lokacije – na mjestu starog stočnog pazara i ispred njega te na dijelu sinjskog Hipodroma. U istočnom dijelu grada, na Hipodromu, jutros smo zatekli samo pet prodavača, koji su uglavnom nudili kupus, ponešto luka, kapule, krumpira i mandarina. Nažalost, kvalitetna ponuda nije privukla veliki broj kupaca, u kupovinu su jutros stigli tek rijetki.

Ništa bolju sliku nismo zatekli ni na mjestu starog stočnog pazara i ispred njega. Unutar nekadašnjeg pazarnog prostora jutros je bilo samo jedno teretno vozilo u kojemu se prodaju svinje i to po cijeni od 15 kuna po kilogramu. Ispred pazara je ipak bilo nešto življe – nekolicina prodavača prodaje kupus i ostalo povrće, a na jednom mjestu moglo se kupiti domaći kukuruz i brašno za puru. Na povećem kamionu, koji je pristigao iz Virovitice, dobra je ponuda ječma, kukuruza i mekinja. Mali broj kupaca ne negoduje zbog cijena, nego zbog toga zato što je izgubljena tradicija robno-stočnog sajma u Sinju, a posebno sada kada je i ono što se prodaje razdijeljeno na dva mjesta. I to je još jedna čudna sinjska priča.

Ovoga jutra obišli smo i Peškariju, na kojoj se moglo naći dosta dosta domaćih proizvoda, posebno povrtlarskih. Kako bi razbile jutarnju monotoniju, prodavačice su privlačile pozornost prolaznika nudeći friška jaja uz napomenu kako nisu iz Poljske. Kako bilo da bilo, na Peškariji nikada nije dosadano jer ako se i ne kupuje, zanimljive ćakule ne nedostaje.