Festival znanosti ili festival politike: što smo htjeli, a što smo dobili?

Piše: Mislav Cvitković

Upravo je završio 5. Festival znanosti – Sinj. Gledajući sveukupno što se dogodilo na Festivalu, ne mogu ne izreći svoj pogled na stvar.

Festival znanosti – Sinj osmišljen je da bi promicao znanje, izvrsnost i znanost kao temeljne vrijednosti za razvoj društva i gospodarstva u Hrvatskoj i uopće, i to u populaciji djece i mladih koji će uskoro preuzeti breme europske Hrvatske u globalnom gospodarstvu. U društvenom i gospodarskom beznađu do kojeg su dovele sve mikro- i makropolitike do danas željeli smo mladima Cetinske krajine predočiti najuspješnije hrvatske znanstvenike u svijetu koji nisu uspjeli politikom, nego znanjem i trudom.

Nasuprot politici na hrvatski način željeli smo staviti apolitičnu znanost i pokazati mladima kako pojave oko sebe misliti kritički i analitički. Željeli smo im pokazati svijet u kojemu se mogu ostvariti bez veza, bez mita, bez ulizivanja nesposobnima na funkcijama i bez korumpiranih stranaka koje su politiku ciljano pretvorile u simbol prljavih poslova umjesto plemenita doprinosa društvu.

Tako je i krenulo: u Sinj su došli najjači hrvatski znanstvenici. Djeci i mladima smo pokazali ljepotu znanosti – bez ikakve politike – na najizravniji način, u razredu i na javnim tribinama. Neka od te djece upravo stoga odlučila su studirati fiziku, kemiju ili biologiju, ili koju tehničku znanost.

Tako je krenulo, ali tako nije ostalo. Kroz 5 godina Festival je postupno politiziran, da bi sad postao do kraja ispolitiziran i time izvrnut naopako, dajući Sinju upravo suprotno od onoga što smo mu Mate Jagnjić i ja htjeli dati. Jer mi smo mu htjeli dati ljepotu znanosti, oni mu daju politiku; mi smo mu htjeli pokazati znanstvenike, oni mu dovode političare i ideologe; mi smo htjeli ljude koji uspješe znanjem, oni su doveli ljude koji “uspješe” politikom. Ne čistom politikom u platonskom smislu, nego “politikom” kakva je našem čovjeku sjela na vrh glave.

Argumenti? Festival znanosti koji dva mjeseca prije izbora otvara Ivo Josipović, Festival koji bi otvarao ijedan predsjednički kandidat, Festival na čije otvorenje bilo koja stranka, u ovom slučaju SDP, dovodi županijsku organizaciju kako bi imao tko pljeskati Josipoviću, Festival znanosti na kojem predavanja drže, bez obzira na moje ili Vaše slaganje ili neslaganje s njima, političar Ivo Josipović, novinar Nino Raspudić i ideolog Žarko Puhovski – dakle nijedan od njih znanstvenik, Festival znanosti na kojem je od 24 aktivna sudionika samo 9 pravih znanstvenika, a 15 neznanstvenika, Festival na kojem 10 sudionika ima političku funkciju, Festival znanosti koji na kraju predvode dvije političarke… ne, to nije Festival znanosti, nego Festival politike! To nije ono što smo Festivalom htjeli dati Sinju i Hrvatskoj – to je upravo ono što smo Festivalom htjeli negirati.

Razočaran ovakvim ostvarenjem svoje i Matine ideje, koju nam više-manje nisu dali ostvariti rekavši da oni bolje od nas znaju što je bila naša ideja, mogli bismo ipak – ako se ovo već zove Festival znanosti – mi napraviti novi “Festival politike – Sinj” i na nj pozvati najbolje znanstvenike. To bi bio pravi komplement ovome. Možda tada do izražaja dođu predavanja koja oduzimaju dah i ljudi koji briljancijom zapanjuju: Domazet-Lošo, Jerbić, Štagljar, Vlasta Bonačić-Koutecky… i cijela plejada onih koji su zbog politike otišli u drugi plan, a jedini oni zaslužuju biti na Festivalu znanosti. (Naravno, njihov doprinos i ovom Festivalu ne dovodim u pitanje – ali tu bi trebali biti samo oni, bez ikakvih političara!) I možda tada nevidljivi krvavi rad nekih ljudi u organizaciji (trenutno bez sumnje Anđele i Stanke) – koji ovime nipošto ne želim umanjiti – bude vidljiv i dobije smisao dublji i viši od promidžbe nekoliko političara i njihovih političkih opcija.

Autor ideje Festivala znanosti – Sinj,

Mislav Cvitković, mag. phys.

ŽIVOTOPIS