Fra Jozo Župić: Alkari u Zagrebu

Foto: Tomislav Klarić Kukuz

Alkari u Zagrebu

Jesensko jutro, 4. listopada 2014. Otvaram prozor, a pred očima strše uvis tri zvonika crkve sv. Pavla u Münchenu. Nedaleko crkve, odmah preko ceste pretposljednji je dan Oktoberfesta. Kolone ljudi žure na ogromnu poljanu Theresienwiese. Ta poljana postala je ne samo za Bavarce, nego ljude širom Europe kultno mjesto. Bogat je sadržaj pod ogromnim šatorima i izvan njih, a nezaobilazno je pijenje bavarskog piva. Na žalost, mnogi su ovih dana i presaugali.

Tog jutra više sam mislio na veliki događaj koji će se dogoditi u Zagrebu. Prethodnih sam dana čitao da će HRT 4 prenositi sinjske alkare i njihove momke iz glavnog grada Hrvatske Zagreba. Potisnuo sam u glavi Oktoberfest i potpuno se pred televizorom  uživio u veličanstven događaj koji me vratio u djetinjstvo.

U dane, kad smo mi djeca bili blizu alkara i njihovih konja, na mjestu gdje se danas nalazi živopisna skulptura alkara kopljanika na konju, rad akademskog kipara Stipe Sikirice, postavljena 1965. na sami početak alkarskog trkališta. Držali smo u rukama njihova koplja, dodirivali konje, u nestašlucima dječjim bacali čičke u kose djevojaka i žena, prodavali vodu s česme kod Krolina mosta, jer vrućine su bile nesnošljive, ljudi su žednili,  i tako smo zarađivali na vodi za pašte i  kino i pogledom pratili galop konja i njihovih alkara koji su velikom brzinom trčali sve do sinjskog rodilišta u kojem sam se rodio u veljači kad je laptao veliki snijeg, po pričanju moje majke.  Nismo mogli biti na palkama za Alku, jer trebalo je platiti, ali smo zato besplatno uživali s tih palka na dane Bare i Čoje.

Alkari na konjima i  njihovi momci u svečanim alkarskim odorama u povorci  ulicama Zagreba, glavnog grada svih Hrvata, Gradska glazba Sinj,  Klape Sinj i Hrvace, KUD-Brnaze, mnoštvo naroda, mali alkarići, a meni odmah kroz glavu filmskom brzinom proletješe sve Dječje alke u Sinju i uokolo: Vučkovića alka, Brnaška alka, Marića alka, Alka Baljkov most, Lučka alka, Bazana, Alka Pelinovac, Alka Borićevac i alke u drugim sinjskim naseljima, a i mi smo djeca u Župićima trčali našu Alku.

Kao da se čitav Sinj prebacio u Zagreb. Uzviknuo bi pokojni Mladen Delić: “Ljudi moji, je li to moguće?” Pa, moguće je, jer nije mala stvar sačuvati Alku kroz trista godina kako i pjesnik pjeva:

“Trista već ljeta trči se alka,
Cetinskog kraja ponos i dika,
i poljem zvoni zahvalna pjesma,
dok gradom ide Gospina slika”. (Don Ante Mateljan)

Eno i gvardijana fra Petra Klapeža. Popravlja bijeli pasac na franjevačkom habitu, na blagdan sv. Frane.  Zajednička fotografija na Trgu bana Jelačića. Sinj i Zagreb budući prijatelji. Gradonačelnik Milan Bandić ushićen parafrazira riječi velikog pjesnika A.G. Matoša koji reče:”Dok je srca bit će i Croatie”, i nadodaje: “Dok je  Sinjske alke, bit će i Hrvatske”.  Ovo što se događa u Zagrebu početak je, uvođenje u to tristogodišnje slavlje. Svaka čast televiziji koja to slavlje proširuje diljem Europe i svijeta. To je slavlje veće od Oktoberfesta.

Dr. Ivan  Nasić i dr. Stipe Šimundža na postavljena pitanja Branka Nadžvinskog stručno i s puno ljubavi prema Sinju, Gospi Sinjskoj i Alci, odgovaraju i proširuju povijest o Sinju, Cetinskoj krajini, te Alci kao “simbolu pobjede, slobode i jedinstva hrvatskog naroda”, kako reče vojvoda Ante Vučić usred Zagreba. Drago mi je čuti, da se priprema i posebni film o Alci. Istražuju se arhivi u Berlinu, Beču i Beogradu. Otkrivaju se neistraženi dokumenti o Alci. Neka, povijest treba istražiti i sačuvati za buduća pokoljenja, pretočiti je i u umjetnička djela što čine naši hrvatski umjetnici čija djela vezana za Alku i Gospu Sinjsku toga dana bijahu izložena na stolovima, na Trgu Bana Jelačića gdje se i održavalo slavlje.

Gradonačelnik Sinja Ivica Glavan i dr. Stipe Jukić, predsjednik VAD-a Sinj, pozvali su ne samo Zagreb nego i cijelu Hrvatsku da bude dionik veličanstvenog slavlja 300-te obljetnice obrane Sinja od Turaka, koje će biti 9. kolovoza 2015. u Sinju.

Opraštajući se s Trgom bana Jelačića, sudionici slavlja pohrlili su u zagrebačku prvostolnicu, katedralu u kojoj počiva blaženi Aljozije Stepinac, te u slavljenju svete mise koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško uz koncelebraciju gvardijana fra Petra Klapeža, zazvali Božji blagoslov za nova nadahnuća i za što bolju pripremu velikoga slavlja, koje nadahnuto izrazi već spomenuti pjesnik:

“Trista već ljeta Cetina bistra,
slobode zavjet žuborom piše:
S vjerom u Boga, svoji na svome,
pod tuđim jarmom nikada više! (Don Ante Mateljan)

Fra Jozo Župić