lady

Fra Jozo Župić: Božićno darivanje

Autor/ica
Objavljeno: 24 prosinca, 2021

Usprkos pandemiji virusa korone, naši ljudi ne mogu odoljeti zovu Božića. Božić je ušao u krv i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju. Uz Božić su vezani i razni običaji. Jedan od njih je svakako darivanje.

Za Božić i ona najsiromašnija obitelj mora nešto kupiti i nekoga darivati. Ovih sam dana pročitao dvije zanimljivosti vezane za darivanje na Božić

Na Tajvanu se na Božić daruje novac za Novu godinu, ´Chunije´ u crvenoj koverti ´Hong Bao´ Crvena boja znači sreću. Koverta se stavi ispod jastuka a dobre želje prate djecu kroz čitavu godinu. Novac čuvaju roditelji i uložit će ga za nešto korisno.

Jedan Turčin koji je došao u Njemačku priča kako je za njega prvi Božić bio vrlo zanimljiv. To je bilo pred sedam godina u obitelji njegove prijateljice. On kaže: “Kupio sam darove za roditelje, ali nisam znao da moram kupiti nešto za svakoga. Tada sam i to naučio.”

Jedan nepoznati autor napisao je jednom: “Darivanje je jedini običaj koji nam je ostao iz raja, gdje je sve bilo darivanje.”

Darivanje je dakle sasvim stari običaj, koji je ostao iz raja. Na prvoj stranici Biblije “Raj” napisano je : “Čovjek živi u svijetu kako ga je zamislio i stvorio Bog, najprije bezbrižan i u njegovoj zaštiti. Bog je nama darovao veliki prostor djelovanja za igru i slobodu do središta rajskog vrta sa stablom spoznaje”.

Darivanje je običaj koji se osobito njeguje u Došašću i božićnom vremenu. Kršćanski korijen darivanja leži u božićnoj tajni. Bog nam se daruje u malom djetetu Isusu iz Nazareta. Time nam govori: “Čovječe, ja sam te htio. Ja sam te trpio. Ja sam htio ići tvojim putom. Ja sam htio biti uz tebe, da učiš biti čovjek, takav, kakvog sam te zamislio.”

Najveći dar koji je Bog učinio, to smo mi sami. Mi smijemo Bogu po našemu životu dati lice. Njegovu ljubav i dobrotu trebali bismo darivati ne samo u Došašću i za Božić. Darujemo li za Božić, izražavamo mali ili veliki dar, dar zahvalnosti za “veliku ljubav koju nam je Bog darovao.” (1 Iv 3,1-3)

Kad jedni drugima u obitelji i u krugu prijatelja nešto darujemo, pokušavamo mali djelić Božje ljubavi koju smo primili, drugima predati. Radost je dobiti nešto darovano.

Dakako, nije uvijek lako naći nekakav dar za nekoga koji će ga radovati. Utoliko je darivanje umjetnost. Po tome kako darujem, jasno će biti, koliko dobro poznajem čovjeka.

Bog nam se na Božić darovao u svome Sinu. Pred tim najvećim darom možemo samo nijemo sagnuti koljena, kako su to učinili pastiri i mudraci kad su iz zemlje izlazećeg sunca slijedili zvijezdu i kad su Novorođenom donijeli svoje blago, znakove svoga porijekla i svoje zemlje kao znakove zahvalnosti i poštovanja: blago tla svojih naroda, zlato, tamjan i smirnu.

Te tajnovite darove mudraca možemo protumačiti na životu i na putu Isusovom. Zlato je nešto najdragocjenije što zemlja nudi. Mudraci daruju Isusu najdragocjenije što oni imaju da time pokažu da je on njima nešto najdragocjenije.

Tamjan je pravi Božji dar. Posvuda gdje se diže oblak tamjanova dima, časti se Bog koji je na tajanstven način prisutan u središtu svoga naroda. To je dijete Isus u jaslama.

Smirna je istočnjačka ljekovita biljka. Mrtvi su u vrijeme Isusovo bili balzamirani uz ´plemeniti parfem´. To nas upućuje na to, da će Isus na sebe uzeti patnju i smrt.

Po Isusovom životu, patnji, smrti i uskrsnuću svi smo bogato obdareni.

U svetoj misi, u klanjanju i u osobnom čašćenju darujemo Bogu nešto od našega vremena. Zahvaljujemo mu za život. To posebno činimo na božićnim misama. Običaj je da se za Božić slave tri svete mise. Već od 4. stoljeća papa je slavio danju svečanu službu Božju u bazilici sv. Petra. Od 5. stoljeću slavi se polnoćka u crkvi svete Marije Velike u Rimu, a od 6. stoljeća slavi se i jutarnja misa u crkvi sv. Anastazije u Rimu.

Neka i po našim crkvama, na sve tri svete mise odzvanjaju starohrvatske božićne pjesme, jer

´Narodi nam se Kralj nebeski,

Od Marije čiste Djevice,

Na tom mladom ljetu veselimo se,

Mladoga Kralja mi molimo.´

Print Friendly, PDF & Email

Na vrh