Fra Jozo Župić: Da se ne zaboravi

Ovih dana Sinjom se pronio glas brecanja zvona sa zvonika crkve Čudotvorne Gospe Sinjske. Kad god zvono breca, ljudi Sinjske i Cetinske krajine pitaju tko je umro. Ili da se poslužim naslovom romana Ernesta Hemingway-a: Kome zvono zvoni?

Umro je Single, govorilo se od usta do usta. Stari Sinjani znaju da je to Branko Ezgeta, sin Andrije Ezgete koji je dugo godina bio velika pomoć fratrima. Koliko su fratri njemu pomagali, ja to ne znam. Mi smo profesora Branka svi zvali Single. Sjećam ga se iz svojih školskih, osmogodišnjih godina. On je bio zadužen za gimnazijalce, i mi smo djeca kao gledatelji uvijek rado prisustvovali turnirima u malom nogometu koji su se odigravali pred gimnazijskom zgradom. Osim nogometa bilo je i rukometa. Također smo kao djeca kroz prozor dvorane gledali kako gimnazijalci uče plesati uz pomoć Single.
Poslije sam ga gledao i na starom Junakovom igralištu, te na Alkarskom trkalištu. Bio sam prisutan i na Pijaci kad ga je preplašeni konj bacio na mramorne pločice. Svi smo se bojali za njegov život, ali je preživio.
O njegovoj smrti pročitao sam na internetu. Čitajući tekstove otkrio sam jednu zanimljivost o Singli koju prije nisam znao, a radi se o njegovom gašenju gimnazijske zgrade 1963. godine. Te godine bio sam u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, u Sjemeništu koje se nalazilo u samostanskoj zgradi, jer velika sjemenišna zgrada koja je izgrađena 1908. na ulazu u Sinj, uz Alkarsko trkališe, nakon Drugoga svjetskog rata bila je oduzeta od jugoslavenske komunističke vlasti, a od iste vlasti bila su oduzeta i dva kata novoga samostanskog krila.

Ranoga jutra 1963. godine mi smo se sjemeništarci rano ustali, jer smo u ranim jutarnjim satima najprije slavili svetu misu u sjemenišnoj kapeli. Tada nas je pozvao prefekt fra Gabro Nikolić na balaturu uz zvonik crkve Čudotvorne Gospe Sinjske i odatle smo promatrali kako se diže ogromni plamen sa zgrade Gimnazije u kojoj sam pohađao osmogodišnju školu od petog do osmog razreda, a prva četiri razreda u zgradi samostana časnih sestara milosrdnica koju je također oduzela jugoslavenska komunistička vlast.

To jutro, kad je gorjela Gimnazija, prvi put saznajem da je to bila franjevačka zgrada. I izvješća pišu da je na to požarište prvi stigao Single. Čak prije vatrogasaca. Svaka mu čast!
Tu Gimnaziju pohađao je i Josip Kuletin kao vanjski đak.
Svake godine kad dođem ljeti u Sinj, prošećem se do zgrade u kojoj sam išao u školu, u kojoj je Single predavao, u kojoj je Josip Kuletin učio. Fotografskim aparatom snimio sam i neprimjeren grafit na zgradi Franjevačke klasične gimnazije, nekoga, koji jako ´poštuje´ kulturnu baštinu.

Za kraj donosim ocjene koje je dobio Josip Kuletin u Prvom razredu Franjevačke klasične gimnazije. Jedinica je bila kao danas petica. Najbolja ocjena. Evo predmeta i ocjena:
Vladanje 1, Nauk o vjeri 3, Latinski jezik 2, Hrvatski jezik 2, Talijanski jezik 3, Matematika 1, Zemljopis i povijest 1, Prirodopis 1, Kaliografija 3.