Fra Jozo Župić: Dobra sestra Pava

Josip Kuletin imao je osam sestara. Svaka je od njih voljela svoga brata. Jednu od njih svakako treba spomenuti, jer je odigrala veliku ulogu baš u trenutku kad je Josip nestao s lica ove zemlje.

Kad je nastupila šutnja o njegovoj smrti. Kad ga se nije smjelo spominjati, a ništa zla nije učinio. Volio je svoj  Sinj. Volio je svoj hrvatski narod. Za svoj narod skladao je koračnice. Podizao duh u teškim vremenima. I dan danas Sinjani posebice na dan Alke i za Veliku Gospu, koju Sinjani zovu Čudotvorna Gospa Sinjska, jer se ne zaboravlja 1715. godina i Gospina pomoć u obrani od Osmanlija, na ulicama grada ili u Alkarskim dvorima kad Gradska glazba Sinj održava koncert, oduševljeno slušaju i plješću njegovim ´Sinjskim alkarima´ i ´Splitskim kalama´.

To je njegova sestra Pava. Ona se udala za Slovenca Franju (Franca)  Benčića 24. ožujka 1930. godine u Sinju. On je bio rodom iz mjesta Hrpelje koje leži na cesti Rijeka – Trst. Uz zidine Dioklecijanove palače u Splitu imali su hotel restoran “Slon” sve do kraja drugog svjetskog rata. Pitao sam se zašto baš slon? Pronašao sam podatak da je danas nepostojeća tvornica, prva u Hrvatskoj, otvorena 1896. godine u Rijeci imala naziv “Slon”. To je bila tvornica čokolade i kakaa. Bila je smještena na križanju Zvonimirove i ulice Vinka Benca preko puta ZTC-a.

Pava i njezin suprug Franc poslije rata imali su u svome domu kuhanje za studente, profesore i intelektualce Splita koji su dolazili na ručak ili su u gamelama odnosili ručak kući. Bili su dobrostojeća obitelj i pomagali su snahi Miri, Josipovoj ženi i njezin kćerima Zdenki i Nevenki cijeli život.

U Sinju smo pronašli sliku na kojoj  Pava prima brata u restoranu. Pava je na vrhu stola, do Pave lijevo sjedi Ante Filipovic-Čugura, a do Josipa sjedi njegova najmlađa sestra Lucija ‘Luci’ u. poslije Boban. Gospodin sa leptir mašnom je Frane Benčić, a iza glave Josipa slabo se vidi, a mislim da je Daromila Roma – kći Kate i Ante Filipovic Čugura jer je ona bila samo par godina razlike od Luci, a uvijek je bila pratnja ocu Anti.

Dakle, i u teškim vremenima Bog se služi dobrim osobama. I ne ostavlja svoje.

Fra Jozo Župić