Fra Jozo Župić: Gospin propovjednik

Gospin propovjednik

Danas, 28. studenoga, franjevci slave sv. Jakova Markijskoga. Rođen je 1394. u Monte Prandone. Umro je u Napulju 1476. Istakao se kao neumorni propovjednik. Djelovao je u Dubrovniku, u Bosni, užoj Hrvatskoj i Slavoniji i Srijemu. Svetim ga je proglasio papa Benedikt XIII.

Glede propovijedanja, sveti Jakov Markijski navodi ove riječi:

“Svet? U propovijedanju. Gdje oplakuješ svoje grijehe? Na propovijedi. Gdje si oprostio nepravdu? Na propovijedi. Gdje si odbacio zlu želju? Na propovijedi. Gdje stječeš strpljivost i pronalaziš izgubljenu dušu? Na propovijedi. Gdje si spoznao Boga? Na propovijedi. Gdje zločinci postaju dobri muževi? Na propovijedi. Gdje se otklanjaju bezbrojna zla, ubojice, bludništva, izdaje, mržnje i tome slično? U propovijedi. Što drži narod u vjeri? Propovijed. Jer koji ne slušaju riječ Božju – nerazumno postupaju. Što istrebljuje zablude i hereze? Propovijed. Što obraća svijet? Propovijed. Što je Krist naredio apostolima? Da propovijedaju. Što sije milost u dušama i kreposti? Propovijed – jer niste vi koji ćete govoriti.”

Ove misli sveca koristim za ono o čemu ću jutros pisati. Želio bih približiti ljudima lik čovjeka čije kosti počivaju na groblju sv. Frane u Sinju. Bio sam uz njegov grob. Za njega sam molio, i molio njega da se moli za me.

Riječ je o fra Josipu Glumčeviću. Rodio se u Sinju 8. lipnja 1751. godine. Krstio ga je fra Jerolim Filipović 15. lipnja iste godine. Na krštenju je dobio ime Ante Marija. U franjevačkom Redu bio je običaj da se po ulasku u Novicijat uzme novo ime. On je uzeo ime Josip Marijan. Franjevački habit obukao je 4. svibnja 1767. u Sinju. Novicijat je završio u Makarskoj. Za svećenika je zaređen 10. lipnja 1775. u Skradinu, a zaredio ga je skradinski biskup Ante Stjepan Trevizan. Mladu misu slavio je na oltaru Gospe Sinjske. U svojoj zajednici obnašao je službu profesora moralke, bio je župnik i gvardijan u Sinju, provincijal, a po završetku provincijalstva 10. lipnja 1810. vraća se u Sinj i tu ostaje sve do svoje smrti 2. kolovoza 1839. godine.

U glasniku Gospe Sinjske travanj/1928. na str. 77. – 78. o njemu piše fra Stanko Petrov u svome članku pod naslovom “Gospin propovjednik”, a fra Karlo Kosor i fra Mario Stipić spominju ga u knjižici “Apostoli Gospe Sinjske” na str. 23. – 26. U oba ova teksta fra Josip  Glunčević je spomenut kao “vrstan propovjednik”. Fra Stanko piše:

“Kao propovjednik omilio je svakome; na njegovu riječ dogodilo se jednom u sinjskoj Gospinoj crkvi nešto, čemu se vrlo divio i sam general Marmont i to opisao u svojim “Uspomenama.” Bilo je još god. 1806., kad je Glumčević bio gvardijanom. Zaneke svečanosti slegao se u crkvu silan svijet. Baš je propovijedao fra Jozo. “Na jedan mah” – piše Marmont – “zemlja se potrese. Svak će da ustane i bježi. Propovjednik se ne mače s mjesta, nego gromkim glasom povika: Čeljadi bez vjere! Vi se strašite, a u Božjoj ste kući! Odmah svak sjede na svoje mjesto, a propovjednik nastavi svoj govor.”

Fra Stanko dalje spominje da je fra Jozo “štovao i ljubio svoju dragu Gospu Sinjsku. O Njoj je pisao, o Njoj propovijedao. Njoj se od srca molio. Više puta vidio je Njezinu svetu Priliku sad blijedu i žalosnu, sad opet veselu i rumenu. U Cetini je govorio narod, da se on s Gospom razgovara… Sinjski puk je uvjeren da je “fratar Glumac” – tako ga zovu – svetac. I uvjereni su, da njegov zagovor pomaže, osobito u bolestima groznice.”

Fra Karlo i fra Mario pišu da je fra Josip “govorničkom vještinom i dobro spremljenim propovijedima izišao na glas širom cijelog Primorja i zagorske Dalmacije. Od Istre do Kotora nije bilo većega grada ili katedrale u kojima nije hrvatski ili talijanski propovijedao advenat ili korizmu. “

Opet bih se vratio fra Stanku koji opisuje fra Josipa, da je bio “oniska stasa, mršav, suh u licu. Čovjek pokore i sveta života. Ispovijedao je mnogo. Po čitave noći provodio je u crkvi pred Svetootajstvenim Isusom i pred Gospinim oltarom. Bijaše svome puku i otac i majka; što je god iz manastira mogao da dade, dao je siromasima”.

Dakle, kad dođete na groblje sv. Frane u Sinju, pronađite grob fra Josipa Glumčevića. On je kao što smo čuli umro na glasu svetosti.

Za kraj evo i zgode koja se spominje u glasniku “Gospe Sinjske”.

“Godine 1867. umre u Sinju mladi misnik fra Aleksandar Šuman. Desilo se, pa nigdje ne bi da ga ukopaju do u Glumčev grob. Neki pok. Andrija Milković spuštajući mrtvo tijelo u grob opazi na prsima pok. Glumčevića oveliko Propeće, dok je drvo – križ – bilo istrunulo. Milković zamoli O. Gvardijana, da mu pokloni Propeće, a taj mu ga dade uz uvjet, da ga preda svojoj svasti Pavici Čavčić. Pavica lijepo opra i očisti Propeće, i odonda ono ide u Sinju od ruke do ruke. Potrebnici, koji ne mogu na Glumčev grob, uzmu to Propeće, stave ga na prsi i nose za tri dana, mole dijelak Ruzarija, pet Očenaša na čast sv. Isusovih Rana za duše u Čistilištu, jedan za Pokojnoga (ako mu je potreba) – i mnogi vele, da su ozdravili i od najljuće groznice.”

Fra Jozo Župić