Fra Jozo Župić: Gospin suradnik

Gospin suradnik

Gospa Sinjska, glasnik Marijine slave počeo je izlaziti 1922. godine. Kad se navršilo deset godina izlaženja, u tom glasniku 11. siječnja 1932. na str. 38. – 45. donesen je članak pod naslovom “O desetoj godišnjici glasnika Gospa Sinjska”. Iz toga članka saznajemo tko su bili urednici, glavni suradnici, te oni koji su “od prigode do prigode nastojali da svojim lijepim člancima ili pjesmama ili dopisima uljepšaju Gospin glasnik”. Među tim suradnicima koji su spomenuti s poštovanjem i poimenice spominje se i ime o. Franje Vidaline. (str.44.)

Kratke, ali dragocjene podatke o njemu našao sam u monografiji “Župa sv. Ivana Krstitelja u Grabu”.  Rođen je u Brnazama 9. IX. 1896. a umro u Omišu 4. XII. 1946. Sin je Marka i Jele r. Jagnjić koji ga prozvaše Stjepan. Poslije osnovne naobrazbe, odlazi u Sinjsko sjemenište i završava gimnaziju. Filozofiju i teologiju završio je na učilištima Provincije. Franjevac je postao na Visovcu 8. prosinca 1914. Dakle, pred sto godina u vrijeme Prvog svjetskog rata. Svečane zavjete položio je 14. travnja 1919., a svećenik je postao 6. veljače 1921. Vršio je službu pomoćnika u Drnišu (1921.-1923.). a službu župnika obavljao je u sljedećim župama: (Brist 1924.), Zavojane (1924.-1932.), Plina (1933.- 1935.) i Grab (1936. – 1942.) (v.str.115.)

U Grabu je 1936. postavio veliko zvono na crkvi sv. Ivana Krstitelja. (str. 16.) Za crkvu Gospe od Ružarija u Veliću blagoslovio je kamen temeljac 1938. god. (str. 20.)

U vrijeme kad sam tražio materijal za knjigu koju sam tiskao 2012. pod naslovom “Svrni svete oči blage” , na str. 9. sam napisao: Odlučio sam prikupiti sve napisane i ispjevane pjesme u čas Gospi Sinjskoj, da kroz tu knjigu ožive sjećanja na “stare pjesnike fratre, na njihove jednostavne stihove i prostosrdačnu vjeru, na zvona, na lišće topola i cetinskih jablanova, na nabujale vode rijeke Cetine i veličanstvene sinjske bure, da vjernici mogu crpsti iz te riznice pobožnosti prema Gospi kroz pjesmu i stih, a njoj su se kroz stoljeća utjecali i stari  i mladi, počevši od Rame, pa sve do Sinja u kojem je bila nadahnuće mnogim pobožnim dušama, hodočasnicima, piscima i pjesnicima, da joj kroz pisanu riječ izreknu sve radosti i žalosti duše, sve zahvalnosti, vjeru, nadu i ljubav, molbu za pomoć u ratu, bolesti i svakoj drugoj nevolji.

U prikupljanju materijala naišao sam i na pjesmu o. Franje Vidaline tiskanu u Glasniku Gospa Sinjska, svibanj 1931. str. 97. koju evo sada objavljujem:

Svibanjski dar

Veseli maj se probudi                             
Šećuć` niz poljane šarne                          
Rosno je cvijeće ljubio                             
I po njem pčelice marne.                       

S janjčićim mladim pohita                   
 Veseo Ivica mali
Kuda ćeš? – Rosno na polje,                 
Leptiri gdjeno su pali.

Sretan je poljem šetao                          
Trgajuć` cvijetke nježne                       
Jedrice, ive, đurđice                             
I visibabe sniježne.                               

Tužno je leptir zujao                            
Zašto mu pokida cvijeće,                     
Baš ono cvijeće najljepše,                    
Po kom´ se samo on šeće.                     .

Utaman! – Mali Ivica                           
Množiju kitica savi,                               
Na nit ih tanku naniza                           
I na vrat bijeli si stavi.                           

“Hajdemo, tad će janjčićim,                   
 Pripeklo sunce je zgora,
 Siti ste davno već, vrijeme je,
.Hajdemo do našeg tora.”

 Skakuta za njim´ veseo
 Napaso janjčiće što je
 Pojeći: Bog neka čuva
 Maleno stadašce moje!

Stado je u tor spratio,
Brznu do sobice svoje
Gdjeno ptice u krletci
Svibanjsku pjesmicu poje.

Pred kipić kleče Marijin,
Skida šareno cvijeće
I Majci svojoj na grudi
Ko đerdan draguljni meće.

“Evo ti, Djevo Majčice,
Krasnoga Ivina dara.
Je li dè, Majko ljubezna,
Nema mu nikakva kvara?”

Majka se Djeva nakloni
U čelo ljubeć´ ga bijelo.
  “Hvala ti, dobri Ivica,
   Ti dijete moje si cijelo!”

Danas, 13. studenoga 2014. u Sinju će u potkrovlju galerije Sikirica biti predstavljena knjiga Prvi svjetski rat u Dalmaciji autora dr. sc. Filipa Škiljana. A, ja se evo sjetih fra Franje Vidaline koji je postao fratar za vrijeme Prvoga svjetskog rata.

Fra Jozo Župić