Fra Jozo Župić: Hrvatski katolički dom u Sinju

Tekst i foto: Fra Jozo Župić

U drvenoj kutijici Josipa Kuletina u Karlovcu pronađena je i jedna fotografija koja je značajna za Sinj. Radi se o fotografiji na čijoj poleđini čitamo: Hrvatski Kat. Dom u Sinju.
Moram priznati da za taj naziv prvi put čujem. Stoga sam se potrudio istražiti o kakvom se to domu radi? Tko ga je gradio i gdje se nalazio taj dom?
Poslužio sam se određenim listovima i knjigama kako bih i vama približio značenje toga doma.

Listajući Glasilo svetišta i župe Gospe Sinjske, Godište LII, Božić, 2025. br. 3, na stranci 11. pod naslovom Fra Mijo Kotaraš – ususret obilježavanja 100. godišnjice smrti, Ivan Kozlica piše: “U svim mjestima gdje je služio unosio je katoličku duhovnu živost, gradio crkve, kapele, škole, ograđivao groblja, uređivao i opremao oltare, a od svega posebno treba istaknuti ogroman trud na izgradnji Katoličkog doma u Sinju koji je bio središte aktivnosti Hrvatskog katoličkog orla nasuprot Jugoslavenskog sokola.”

Dakle, ušao sam u trag i osobi i spomenutom nazivu sa fotografije. Tu nisam stao, pa sam otvorio knjigu O. Fra Metod Vezilić odgojitelj mladeži i mučenik (1883.-1944.). Knjigu je napisao Stjepan Čovo u izdanju Službe Božje, Split, 2010.

On piše: “U Sinju je 30. rujna 1922. osnovano društvo Orao sa željom da paralizira rad Sokola. Društvo je unijelo nov duh i svježinu u javni život Sinja i Cetinske krajine, i u tome imalo vidnog uspjeha. O. fra Mijo Kotaraš izgradio je u Sinju veliki Katolički dom. Temeljni je kamen doma blagoslovljen 1. listopada 1922., a cilj je bio da osnaži društveni, kulturni i crkveni život u Sinju, “u kojem će se uz varošane uzgajati i seljačka omladina, da bude dična i čestita, da bude vjerna Crkvi i domovini”.

Narod je dom prozvao Orlana. Društvo je jasno definiralo svoj cilj: “da svoje članove, napose našu omladinu uzgoji za prave katolike, dobre rodoljube i čestite ljude” i dade im perspektivu bogate budućnosti. Istoga dana kad je osnovano društvo Orao, glazba Marijine kongregacije poslije podne je izvela “Uspjelu zabavu”. Svojim pronicavim duhom fra Metod je u to društvo uklopio kazališnu diletantsku skupinu, koje se s nostalgijom, ali i s ponosom mnogo godina kasnije sjećao profesor Žanko: “Kad je tuđinskim duhom stvorena Sokolana počela razvijati svoje djelo, Sinj iz samoga sebe stvara protutvrđavu, Orlanu, i postaje rijetkim poprištem nezapamćene borbenosti i čudesnih podhvata razigrane hrvatske mladosti”. (str. 42.-44.)

Izraz Orlana mi je poznat još iz djetinjstva. U njoj je neko vrijeme svoje mjesto našla Gradska glazba Sinj i ulazio sam u te prostorije dok mi je ćaća svirao, a i ostali moji Župići. Ali, Katolički dom, moram priznati, za mene je novost.

Martin Vrgoč u svojoj knjizi Pregled povijesti grada Sinja (Sinj, 2009.), na str. 115 upućuje na Antu Sesardića, “Gradnja Orlane Sinj 10. ožujka (Katolički dom u Sinju”), Život, 4/1922. br. 660. (11. III.), str. 2.

Tako me sve dalje vodi pronađena fotografija. Ona bi mogla biti iz 1923., jer pročitah izjavu fra Gabrijela Jurišića, da je Fra Mijo Kotaraš u Sinju kao gvardijan sagradio novo krilo samostana, stavio pod krov Katolički dom i pokrenuo “Glasnik Gospe Sinjske”.

Fra Mijo je bio gvardijan u Sinju od 1919.-1923. I na kraju, donosim izjavu Ivana Kozlice: “U pripremi je znanstveni skup kako bi se o njegovu životu i radu progovorilo s više gledišta, a što bi se kasnije ukoričilo u zbornik radova. Također je u pripremi i nekoliko publikacija o fra Mijinu životu i svećeničkom pozivu…Sve nabrojeno je najmanje što fra Mijo zaslužuje, neka mu je vječna slava i hvala.”

Fra Mijo je rođen 11. lipnja 1867. u Kninskom polju (Topolju), a umro je 1. kolovoza 1926. u Zagrebu.

Fra Jozo Župić