Fra Jozo Župić: Ivo Dalbello i Josip Kuletin

Ljetne praznike najviše provodim u Sinju. Tu je svetište Gospe Sinjske, tu su fratri, tu su moje uspomene iz djetinjstva, tu su osobe koje sam poznavao ili upoznavao. Među njima svakako spada i Ivo Dalbello, zvani Dugi.
Sate i sate sjedio sam s njime na drvenoj klupi ispod crkve. U našim razgovorima Sinj je svakako zauzimao prvo mjesto. Dotaknuli bi se raznih tema: sportskih, političkih, vjerskih, sinjskih.
Posebno mi je bilo drago da je bio upoznat sa životom i djelovanjem Josipa Kuletina, Sinjanina i saznao sam od njega da piše posebnu Kroniku u kojoj je zapis o Josipu Kuletinu. Pokazao mi je kuću u kojoj se rodio Josip Kuletin i ljeta Gospodnjega 2018. reče mi da su Kuletini došli u Sinj iz Vrane kraj Biograda na Moru. U vrijeme Austro-Ugarske tu su se uzgajali pastusi. Ne zaboravimo da je Josipov otac Ante bio kovač.
Jednoga jutra Ivo mi je donio  stranice 320. i 321. iz svoje kronike na kojima se nalazio zapis o Josipu Kuletinu. Evo što je napisao:

‘KULETIN JOSIP, (Sinj, 1906. – Karlovac 1945.?), rodio se u obitelji oca Ante i majke Marije Martinac iz Splita, osnovnu školu i gimnaziju završio je veoma uspješno u Sinju, i svirao u sinjskoj glazbi bubanj, a kasnije i trombu ES.
Note i sviranje u glazbi naučio je kod maestra Krste Odaka. Nakon završene gimnazije odlazi u Zagreb gdje 1926. upisuje Muzičku akademiju kod profesora Franje Dugana (odjel za kompozicije). Glavni instrumenti su mu glasovir i trombon. Honorarno radi kao zborovođa društva “Rodoljub”. Godine 1928. stupa u brak sa gospođicom Mirom Lednicki. Kad je trebao stupiti u vojsku na nagovor skladatelja Muhvića odlazi u vojnu glazbu, što mu omogućava daljnje školovanje kao  muzičara. U Zagrebu živi do 1937. godine, te nakon položenog kapelničkog ispita odlazi u Knin. Važno je napomenuti da je godine 1937., kao zahvalu Sinju komponirao poznati marš “Sinjski alkari” kojeg je darovao alkarskom društvu koji se od te godine redovito svira na alkarskim svečanostima i šire. Svira ga samo Sinjska limena glazba.
Poznata je njegova koračnica “Splitske kale” koja je premjerno izvedena 1932. godine kada je Split posjetio kraljevski par Karađorđević Marija i Aleksandar. Tada se desio incident, jer u trio koračnice Kuletin je ukomponirao melodiju splitske pjesme “Noćas mi se snilo….”, pa kad na pitanje kraljice što se to svira netko joj je odrecitirao te stihove, ona se prilično naljutila, te su morali obustaviti daljnje sviranje.
U toku II. Svjetskog rata radi kao kapelnik vojne muzike NDH u Karlovcu gdje se i dalje bavi komponiranjem, te je tako napisao “Legionarski marš”, “Naprijed mornari….” i druge u kojima veliča NDH, pa je vjerojatno radi toga i nestao 1945, iako je bio kapelnik Partizanske glazbe u Karlovcu.’

Istražujući život i djelo Josipa Kuletina došao sam do spoznaje da je Ivo Dalbello počeo istraživati Josipa Kuletina već 1999. godine, jer se tada u časopisu Svjetlo (1999); 3; str. 127-132. pojavio tekst  pod naslovom ´Priča o zaboravljenom Josipu Kuletinu´. Tekst je napisao Ivica Sečen Karlovčanin.
S Ivicom sam stupio u vezu i u jednom svome pismu od 4.6.2018. piše mi:

‘Nakon što je tekst tiskan, javio mi se neki gospodin iz Sinja, iz Alkarskog društva, i spomenuo mi da oni imaju Kuletinovu koračnicu i da će o njemu pisati. Više se nikad nije javio i na tome je naš kontakt i završio. Vjerujem da i Vi to znadete.’

Nisam znao dok se nisam susreo s Ivom Dalbellom, koji je zaista preuzeo jedan dio iz gore spomenutog teksta. Stoga nakon smrti Iva Dalbella čujemo da je on bio živa enciklopedija.
Darovao sam mu životopis o Josipu Kuletinu i bio je vrlo ushićen kad je vidio tiskane note Josipa Kuletina. Uskliknuo je: “To je to!”
Radovao se životopisu Josipa Kuletina, njegovim notama i živio u nadi da će dočekati i Zbornik  simpozija koji je održan u Sinju na temelju tiskanih Kuletinovih nota.
Njegova nada je prekinuta i on sada živi novu stvarnost u kojoj se više neće zamarati ovozemaljskim brigama i problemima, bolestima i strahovima rata.
Uživat će u novoj svjetlosti jer prijašnje uminu.

Neka mu je vječni pokoj!