Fra Jozo Župić: Jednostavnost i vedrina Josipa Kuletina

Svi smo mi doživjeli na svojoj koži što to znači ljetna vrućina. Što znači kad zapeče zvizdan. Ali ljeto zna iznenaditi i s teškim, olovnim oblacima. Svako malo vremena na nebu se pojave pijavice. Najednom, evo tuče, kiše, poplava. I onda opet vedrina, sunce, vrućina,

Kad je govor o vedrini onda možemo kazati da gotovo niti jedna glazbena sastavnica u razdoblju klasicizma nije bila ista kao u baroku. Nastaju nove glazbene vrste: klasična sonata, simfonija i gudački kvartet. U skladbama se pojavljuje raznovrsnost tempa i pojavljivanje crescenda i decrescendo. Osnovna je značajka klasicizma vedrina i jednostavnost.

Meša Selimović je napisao: “Ima ljudi, mada su rijetki, kojima ni bol, ni misao ne unište vedrinu i jednostavnost. Čak ih učine boljima.”

Mogli bismo citirati i Ivu Andrića: “Postoje ljudi koji oko sebe šire radost. Jednostavno, spontano. Gdje se pojave – svane Sunce. I kad odu našim bićem odjekuju zvona njihovog smijeha i njihova radost traži svoj dom u našoj duši. Takvi su da nitko pored njih ne može biti nedotaknut. Kao da su sazdani od nekakvih opeka smijeha i igre, dovedeni iz nekog boljeg svijeta i nastanjeni kao dobri gosti među nama. Ozbiljni su kao odrasli i istovremeno jednostavni poput djece. U svojoj radosti pronalaze snagu. I za sebe i za druge. Poteškoće im ne stavljaju na lice smrknutost. Vedrina je njihov životni moto…Hvala životu što takvi postoje.”

Ne znam je li naš poznati dirigent Hari Zlodre čitao Selimovića i Andrića, ali znamo da je listao note Josipa Kuletina kad se spremao za simpozij o njemu u Sinju 17. 6. 2021. Na simpoziju je također svirao klavir i pratio svoga sina Ivora, a izveli su E. BOZZA, Arija za alt saksofon i klavir. Njegovo izgovoreno predavanje bit će otisnuto u budućem Zborniku o Josipu Kuletinu, a za FERATU ćemo izdvojiti neke misli iz njegova predavanja naslovljena ´Josip Kuletin – skladatelj jednostavnosti i vedrine – kapelnik znalac´.

Evo što je prof. art. Hari Zlodre, dirigent, Umjetnička akademija sveučilišta u Splitu, rekao: “Nakon pažljivog listanja knjige ´Sinjski alkari i druge skladbe´, ovakav naslov pokazao mi se kao jedino moguć jer je gotovo nemoguće kod Kuletina pronaći skladbu koja je pisana u molu, koja je dvosmislena, tragična ili beznadežna; isto tako, nemoguće je pronaći kompliciranu, zamršenu i nejasnu skladbu u kojoj bi skladatelj sam sebi podapinjao nogu i ušao u opasnost da se prikaže u svoj svojoj nemoći. Kod Kuletina je jednostavnost i vedrina zaštitni znak., bez obzira, pisao on skladbe za određenu namjenu i funkciju, ili ih pisao bez određenog cilja iz inspiracije koja ne pita što i kako i za koga. Svirajući njegove radove upoznao sam duh i dušu Josipa Kuletina, prvog akademski obrazovanog glazbenika iz ovih krajeva, njegovu humanost, dobrotu i nevinost, njegovu dječačku zaigranost sa tom velikom igračkom koju zovemo glazba. Glazba koja točno zrcali njegov lik i pokazuje ga onakvim kakav je bio, i to vrlo brzo postane jasno, nakon nekoliko odsviranih skladbi. Postavlja se pitanje: Kako je to moguće, tako brzo? Moj prvi i jedini odgovor je: zato jer nema predumišljaja. Predumišljaj je glavni krivac za svu lošu i izvitoperenu umjetnost; kod Kuletina možemo puno toga čuti: citate klapske pjesme, dalmatinske terce, sjevernačke lendlere, zagorski folklor, Strausovsku melodiku i modulacije u marševima; ali, što je najvažnije, ne čujemo predumišljaj. Nema zamagljenog zrcala, nema tajnih ključeva i skrivenih obrazaca zbog kojih se, kod drugih skladatelja, muzikolozi i reproduktivci onda godinama bore i prepucavaju u trci, koji će od njih naći prvi, skrivenu ladicu. I tako skladatelj, i ne želeći, godinama za sobom vuče trag enigme, težine nerazumijevanja. I na kraju doživi sudbinu pod etiketom: njega mogu samo odabrani slušati. Svega toga nema kod Kuletina.”