ZAUVIJEK OKRUNJENA
HEP x Hrvatska RGB
sponzor alke semafor

Fra Jozo Župić: Josip Kuletin uz grob svoga sina Josipa

Autor/ica
Objavljeno: 27 siječnja, 2021

jk
Redovito pišem svoju privatnu kroniku. U toj kronici obuhvaćen je sav moj svećeničko-pastoralni rad. On se sastoji od slavljenja misa, pohoda bolesnicima, dijeljenja sakramenata, predavanja, razgovora o problemima, pouke djece na vjeronauku, poučavanja djece u sviranju, sprovoda, raznih slavlja u našim župama, hodočašćenja, permanentnog obrazovanja, pisanja tekstova i knjiga, duhovnih vježbi itd.

Iz te kronike izdvajam dva slučaja koji me nukaju da napišem nešto o smrti sina Josipa Kuletina. U oba slučaja radi se o smrti prvoga djeteta u obitelji.

Pokušajmo se uživjeti u bol mladih roditelja. Oni su gotovo slomljeni makar kod groba slušaju riječi koje svećenik izgovara kao blagoslovnu molitvu prije nego se tijelo bilo djeteta ili odrasle osobe položi u grob, a ona glasi: “Gospodine Isuse Kriste! Ti si tri dana počivao u grobu i tako posvetio grobove svih koji u te vjeruju. Otada ova počivališta ljudskih tijela bude i nadu u uskrsnuće. Podaj milostivo da tijelo tvoga sluge u ovom grobu počiva snom mira do onoga dana kad ga ti, koji si uskrsnuće i život uskrisiš i obasjaš te u sjaju tvoga lica u nebu ugleda svjetlost vječnu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.”

Prvi slučaj dogodio se u Ludwigsburgu 1. listopada 2004. godine. Prvi moj sprovod bio je sprovod djeteta koje je živjelo dvanaest sati nakon rođenja. Dijete se rodilo prijevremeno zbog infekcije majke. Dali su joj ime Ana. Pokopana je na Neuer Friedhof u Ludwigsburgu. Ne mogu vam opisati bol roditelja kojima sam na kraju sprovoda vrlo kratko izrazio sućut i obećao molitvu za njih dvoje. Bogu hvala, nakon godinu dana dobili su sina živa i zdrava.

Drugi slučaj je također smrt djeteta zbog infekcije majke, a sve je bilo dobro do zadnjega časa. Dijete je umrlo u utrobi majke. Mala Elija pokopana je 2. rujna 2020. na groblju Waldfriedhof u Geretsriedu i pripada našoj župi u Münchenu. Došli su prijatelji i rodbina iz domovine. Molitva, sućut i ohrabrenje.

Sada se vraćam našemu Josipu Kuletinu. Sigurno je bila velika radost kad mu se rodio sin kojemu su dali ime Josip. Prvo dijete. Prva radost. Prva nada. Zašto su mu dali ime Josip? Zaključujem po sebi. Meni su dali ime po mome djedu. I Josip Kuletin htio je počastiti svoga djeda Josipa Kuletina pok. Ivana i pok. Dome koji je rođen 9. ožujka 1840. u Sinju. Josip se oženio 26. ožujka 1871. s Anđom Ćatipović rođ. 7. kolovoza 1843. u Sinju. Oni su na svijet donijeli sina Antu i kćer Domu. Ante je otac našega Josipa Kuletina čija se majka zvala Marija Martinac.

Pokušajmo se uživjeti kako je ta vijest o smrti Josipova sina odjeknula u Sinju kod Josipovih, ili u Požegi kod Mirinih. Dijete je rođeno 6. ožujka 1929. godine. Bilo bi zanimljivo saznati koji su događaji u to vrijeme obilježili Hrvatsku i svijet. A onda, evo ti bolesti. Mali Josip obolio od meningitisa. Borba s bolešću potrajala je dugo. Srce nije izdržalo i dijete je preminulo 17. veljače 1931. godine. Na temelju slike koju smo ovih dana pronašli u Sinju možemo ustanoviti i dan rođenja i dan smrti maloga Josipa.

Uz grob na Mirogoju u koji je položen mali Josip stoji njegov tata, naš Josip Kuletin. Na grobnici piše: “Snivaj slatko braco dragi, humak ovaj nek Ti bude blagi!”

Josip je ipak bio uz grobnicu svoga Josipa, a mi do dana današnjega tražimo gdje je pokopan ili bačen u neku jamu Josip Kuletin koji je Sinjanima ostavio koračnicu ´Sinjski alkari´.
Možda ćemo doći i do toga otkrića, kao što svako malo vremena otkrivamo Josipove uspomene na slikama koje je slao svojima u Sinj.

jk
Print Friendly, PDF & Email

Na vrh