Fra Jozo Župić: Braća Kuletin u Petrinji
Nalazio sam se 1963. godine u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju i dobro...
Prošlo je osam godina da je Nedjeljko Musulin napisao članak naslovljen ´Dobra stara sinjska “rera” – turistička atrakcija´.
Počinje riječima: “Mnogi su u Sinju i Cetinskom kraju, baš kao u Klisu i Dugopolju, dobru staru “feratu” nazivali svojom hraniteljicom, a riječ je o popularnom uskotračnom vlaku koji je danonoćno fućkao na 45-kilometarskoj željezničkoj pruzi Split-Sinj od 1903. do 1962. Sve govori kako je popularna “ferata” trajno ostala i u memoriji vremešnijih ljudi koji potomcima pričaju o tom vlaku koji je udahnuo novi život splitskom zaleđu…”
Nema više ferate. Nema više “Rere”, ali zato postoji portal zvan Ferata. Ovaj portal povezuje ne samo Sinj-Split, nego cijelu Hrvatsku, Europu i svijet. Zahvaljujući ovom portalu, Sinj i Cetinska krajina puno brže nego uskotračni vlak povezani su sa svim događajima koji se tiču Sinjana i Cetinjana. Nema dana a da nismo u žiži događaja, otkrivanja zanimljivosti iz prošlosti i sadašnjosti. Zahvalan sam Ferati što sam preko nje stekao prijatelje i ljude koje nisam poznavao, a najednom je nastala neraskidiva veza i oduševljenje glede materije koja nas je povezala. Ovdje konkretno mislim na osobu Josipa Kuletina koji je probudio veliki interes baš kod ljudi koji prate portal Feratu i koji mi se javljaju.
Jedan od njih je i Toni Filipović-Čugura-Kuletin.
Javio mi se 19. ožujka 2019. Piše mi: “Da, ja sam “Kuletin” sin pok. Ivana Filipovića-Čugure, zvanog jedinog u Sinju “Kuletin”. Večeras sam otvorio našu “Feratu” i ostao iznenađen da izlazi knjiga na dan sv. Josipa o Josipu Kuletinu, bratu moje bake po ocu.
Rođen sam u Sinju i evo već trideset godina živim u Beču kao arhitekt, a od prije dvije godine sam zdravstveno u penziji na Braču. Zahvaljujem se u svoje ime na pothvatu koji ste uzeli na svoju ruku da napišete knjigu o velikom čovjeku koji je zadužio Sinjane da se o njemu zna, stoga još jednom hvala.
Ne znam koliko ste upoznati familija je bila velika. I još nešto: generacija sam Tomislava i Stipe-Gage Župića. Skupa smo bili u istom razredu i svi troje u istom banku za Prvu pričest.”
Dakle, Ferata nas je povezala i potaknula na daljnje dopisivanje. Tako mi Toni piše 23. studenoga 2020.: “Stalno čitam i skupljam bilješke o Josipu Kuletinu, jer kako sam Vam pisao moja je baka Kata Kuletin sestra pok. Josipa.
Čitam u najnovijem članku da ste pronašli sliku moje prabake a da sliku pradjeda niste. Ako želite možete imati i tu sliku. On je bio kovač. Slika se nalazi u Sinju u obitelji Filipović-Čugura pok. Ive zvanog Kuletin u ulici Ivaniša Nelipića br. 9.”
Zahvaljujući tim podacima zamolio sam prof. Tamaru Romac Zlodre da posjeti gospođu Anđelku i ako je ikako moguće pronađe tu sliku. Ona je pronašla ne samo tu sliku nego i druge koje ćemo s vremenom objaviti preko Ferate. Slike sam poslao i Toniju sa zahvalnošću. On mi piše: “Čuo sam se s Tamarom Romac Zlodre koja mi je rekla da je posjetila moju majku i od nje dobila ove fotografije koje Vam je poslala. To je famozna slika cijele familije gdje evo imate i moga pradjeda Antu Kuletina, prabaka po pričanju moje bake Kate kazala mi je da se nije htjela slikati – vidite da je mjesto prazno. Po mome saznanju označio sam osobe na slici kao i napisao stablo djece – unuka i praunuka Ante Kuletina. U prilogu Vam šaljem i sliku grobnice na groblju sv. Frane (nalazi se na putu prema kapelici, deset metara od ulaza uz grob fam. Rađa) sa lijeve strane.. U toj grobnici se nalaze posmrtni ostaci svih umrlih Kuletina u Sinju i moje familije Filipović Čugura….
Još jednom se zahvaljujem na Vašem radu u vezi familije Kuletin i borbi za priznavanjem njegova djela i rada na području muzičke kulture za nas Sinjane i Hrvate u cijelosti jer je rad vrijedan pažnje A NE ZABORAVA.”
Toni mi je dakle poslao popis svih lica na slici. S lijeva na desno stoje:
Sjede s lijeva na desno:
Nalazio sam se 1963. godine u Franjevačkoj gimnaziji u Sinju i dobro...