extrametal

Fra Jozo Župić: Kamičak i kula sa satom

Autor/ica
Objavljeno: 4 rujna, 2020
kula sa satom

Istaknuti franjevac i autor nekoliko knjiga, Sinjanin fra Jozo Župić dostavio nam je još jedan tekst, a ovoga puta piše o Kamičku i kuli sa satom. Tekst prenosimo u cijelosti:

‘U vrijeme moga djetinjstva nismo imali sata. Mi smo se ravnali kao i mnogi ljudi po svijetu po Suncu. Naučili smo kad Sunce izlazi, a kad zalazi. Budili se s prvim sunčevim zrakama, i odlazili na spavanje po zalasku sunca. Prvi moj susret sa satom bio je moj pogled na Kamičak. Gledali smo ga s prozora škole koja je u to vrijeme bila u otetom samostanu časnih sestara milosrdnica. Sestre su otvorile taj samostan 1879. godine u današnjoj Brnaškoj ulici br. 32. Uz samostan otvorile su i osnovnu školu koja je djelovala do 1944. godine, kada ju je komunistička vlast zabranila. U istom razdoblju sestre su imale dječje zabavište koje je 1944. godine bilo zatvoreno. Od 1925. do 1934. sestre su držale i nižu samostansku školu. Očito se to nije cijenilo u komunističkom sistemu budući da dolazi od osoba koje su svoj život posvetile Bogu. Kakav Bog? Nema Boga! Vjera je opijum za narod!
To se provlačilo godinama u komunističkom sistemu. I tako smo mi djeca sjedili u klupama samostana, naše škole. Iz tih klupa, kroz prozor škole pogled nam je bio usmjeren prema Kamičku. Prema satu na Kamičku. Nismo tada znali što je to Kamičak, niti smo znali što je to sat. A onda nam je učiteljica govorila o satu, o kazaljkama koje se okreću, o brojevima na tom satu i pogađanju koliko je sati. Tako sam naučio što je to sat i mogao sam svakome reći koliko je sati. Ali, do sata na ruci prošle su godine i godine.
Danas imamo satove muške, ženske, dječje. Imamo skupih i jeftinih satova. Znamo i njihove nazive, njihove marke: Longines, Tissat, Citizen, Casio…
S vremenom smo naučili i vrste satova kao što su: vodeni, sunčani, pješčani, mehanički, električni, elektronički, zaporni, atomski. Današnja djeca u Sinju možda i ne pogledaju na Kamičak, jer na ruci nose sat kojega su im roditelji kupili, ili su ga dobili na dar prigodom rođendana, Prve pričesti, krizme, ili za dobar uspjeh u školi.
Međutim, meni je u srcu ostao sat na Kamičku. To je moj prvi sat. S vremenom sam naučio da je utvrda Kamičak sagrađena 1712. godine na istoimenom vapnenačkom brežuljku u samom središtu grada Sinja. Na toj utvrdi nalazi se kula koja je nekada davno bila promatračnica s koje se osmatralo na Sinjsko polje radi možebitnih navala Turaka i sličnih pogibelji. A sama riječ Kamičak doslovno znači veliki kameni zid (sagrađen od žestice) pokriven kamenim pločama većih dimenzija.
I evo, na toj utvrdi nalazi se kula sa satom. U ranim jutarnjim satima mjeseca kolovoza 2020. godine prošetao sam do samostana časnih sestara koje su 1993. godine ponovno dobile svoj samostan. Adaptirale su ga i u njemu otvorile dječji vrtić Blagovijest za 80-90 djece u Istarskoj ulici 21. U jednom dijelu zgrade uredile su prostorije za svoje starije bolesne sestre, a u drugom dijelu smjestile su civilne starice. Brinu se za narod kao i prije, jer i one su dio toga naroda, svoga hrvatskoga i za njega se žrtvuju, jer su se posvetile Bogu i po posveti Bogu, posvećuju se i bratu čovjeku. Podigao sam pogled prema gore, prema prozorima s kojih smo gledali na Kamičak i učili što je to sat.
Pješice sam krenuo iz Istarske ulice prema Peškariji i mojim fotografskim aparatom uslikao Kamičak i sat. Na Kamičku se vijori trobojnica u slobodnoj Hrvatskoj. Neka ih sa mnom u tuđem svijetu. Oni su dio moga djetinjstva.’

Fra Jozo Župić

Print Friendly, PDF & Email
Facebook
Na vrh