Fra Jozo Župić: Kuletin se vraća svome Sinju

Bliži se simpozij o Josipu Kuletinu. Više puta smo ga spominjali preko portala Ferata. Za koji dan on će ponovno biti tema razgovora, pitanja, klimanja glavom, oduševljenja i negodovanja. Na njemu će se lomiti koplja. Bit će i onih koji će i o meni govoriti da pretjerujem, da sam krenuo u avanturu. Ima avantura koje završe tragično. A ima ih koje završe sretno. Mene ovih dana okupirala pjesma Jure Franičevića-Pločara pod nazivom ‘Kad umire čovjek’.

Dirnule me ove riječi:
“Kad umire čovjek
svijet bi morao stati
i zadrhtati
težinom tuge
dubinom bola
u šutnji koja bi rastvorila vrata mrtvačnica
i podigla ploče grobova
kao umorne kapke iza besane noći”.

Ovim simpozijem vraćamo Josipa Kuletina u život. Bilo bi nam drago da smo našli njegov grob. Ali me tješe riječi iz Prve poslanice Solunjanima sv. Pavla apostola: ‘Nećemo da budete u neznanju braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime…I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!’ (1 Sol 13-18)